Page 375 - Ilijada
P. 375

Homer: Ilijada



                                 Ahejski sinovi tada u krugu sjedeć i dalje
                              Gledahu konje, a oni ravnicom lećahu prašeć.
         450                  Najprvi kretski vođ Idomenej opazi konje
                              Van kruga na mjestu sjedeć na najvišem, s kojega bješe
                              Vidik, te iz daleka vikača čuvši prepozna,
                              Opazi također konja, što isticaše se vrlo,
                              Koji je bio inače riđ, a na čelu je njemu
         455                  Biljega stajala b'jela, okrugla kakono mjesec.
                              Onda se uspravi on i Argejcima besjedu reče:
                              "Prijatelji oj moji, čelovođe argejske mudre,
                              Sam li nazirem ja brzonoge konje, il' i vi?
                              Drugi se konji meni pričinjaju sad da su bliže,
         460                  Također čini se drugi uzdodrža; na polju ondje
                              Ostaše kobile onog što onamo trčahu bolje.
                              Najprije opazih njih gdje obiđoše biljegu tamo,
                              Al' sad ih nikako vidjet ne mogu. Po polju svuda
                              Gledam trojanskom ja, i moje se obziru oči.
         465                  Jesu l' uzdodrži uzde izmakle, te konja ne može
                              Oko biljege stegnut, il' nije l' zakrenuo pravo?
                              Ondje se srušio, mislim, i slomio kola, te njemu
                              Kobile strugnuše tad, jer bjesnoća im obuze srce.
                              Nego ustan'te i vi, te vidite, jer ja ne mogu
         470                  Dobro razabrat, al' meni Etolac po rodu se ono
                              Svojemu čini i kralj Argejcima on mi se čini,
                              Tideja mislim sin je konjokrote jaki Diomed."
                                 Ružno napadne na nj brzonogi Ojlejev Ajas:
                              "Naglo što naklapaš to, Idomeneju? Jošte daleko
         475                  Kobile na polju one poskokljive širokom lete.
                              Ta ti u argejskome u narodu najmlađi n'jesi
                              Nit' najbistrije tebi iz glave gledaju oči!
                              Vazda riječima znadeš naklapat, a nije ti sile,
                              Da naklapalo budeš; ta i boljih ima od tebe.
         480                  Iste su kobile blizu i sada, koje su bile,
                              Eumela, a on drži u rukama uzde stojeći."
                                 Srdit vojvoda kretski odgovori njemu ovako:
                              "Ajase svadljivče prvi, o zlobniče, u drugom svem si
                              Među Argejcima gori, jer neljupko srce imadeš.
         485                  Nego se oklad'mo dajmo za tronog ili za koto,
                              A Agamemnon divni obojici svjedok nek bude,
                              Koji su naprvo konji, da znadeš, kad plaćao budeš."
                                 Reče, - i Ojlejev sin brzonogi digne se Ajas,
                              Srdit i gotov njemu odvratiti r'ječima oštrim.
         490                  Svađa među njima tada produljila bi se bila,
                              Da sam ne bude usto Ahilej i besjedu reko:
                              "Ti, Idomeneju, i ti, o Ajase, nemojte oštrim
                              Dulje se r'ječima r'ječat, jer nije ni pristojno vama.
                              I vi zamjerit znate, kad radi tako tko drugi.
         495                  Nego sjedite tu u krugu i motrite konje;


                                                                                                       375
   370   371   372   373   374   375   376   377   378   379   380