Page 376 - Ilijada
P. 376
Homer: Ilijada
Oni će sami hrleć za pobjedom brzo dotrčat;
Tada će svaki od vas raspoznati argejske konje,
Koji posljednji bježe za drugima, koji li spr'jeda."
Reče, - a Tidejev sin veoma dotjera blizu
500 Konje i šibaše njih po ramenima, oni se uvis
Propinjahu i brzo su put svršivali oba.
Jednako padahu sad na uzdodržu grudice praha,
A kola urešena i cinom i zlatom mnogim
Iza obadva konja brzonoga jurahu tako,
505 Da iza naplataka točaka kolomije mnogo
U sitnom ne bješe prahu, a konji lećahu hrleć.
U sredini kruga Diomed stane, te konjma
Silan kapaše znoj sa pisiju i s vrata na tle,
A sam iz sjajnih kola iz presjajnih na zemlju skoči,
510 Nasloni bič uz jaram; i Stenel ne htjede jaki
Čekati dugo, već on pohiti i darove uzme
Te drugarima dade prejunačnim ženu odvesti
I još uhati tronog, pa konje stane isprezat.
Za njim Nelejev unuk Antiloh dotjera konje,
515 Lukavstvom, a ne brzinom Menelaja preteko bješe,
Ali i tako blizu Menelaje držaše konje.
Kako je konj daleko od točka, kad gospodara
Svojega po polju vozi i vuče za sobom kola,
Skrajnje repa, mu dlake dodiruju naplatak točka,
520 Koji se okreće brzo veoma, te med njim i konjem
Nema prostora mnogo kad širokom trči ravnicom:
Toliko Atrejev sin za Antilohom čestitim osta,
Najprije bješe od njega, koliko se može dobacit
Kolut, al' brzo ga stigne, jer jakost je rasla sve više
525 U Agamemnonove ljepogrive kobile Ete.
Da su još dalje njih obadvojica imala trčat,
Ne bi ga stigao samo, već prestigo bio bi njega.
A Idomenejev drug Merion subojnik vrli
Bješe kopljomet daleko za preslavnim Atreja sinom.
530 Jer najsporiji bjehu ljepogrivi njegovi konji,
A on najmanje vješt na utrku tjerati konje.
A sin Admetov dođe od sviju zadnji junaka
Krasna vukući kola i pred sobom tjerajuć konje.
14
Bude ga žao brzom Ahileju, kada ga spazi,
535 Te med Argejcima stavši progovori krilate r'ječi:
"Najbolji junak gle kopitonoge konje sad tjera
Zadnji, al' takav mu dar udijelimo, kako je pravo,
Drugi, a prvi dar nek Tidejev sinak odnese."
Reče, a oni svi povladiše, kako je reko.
540 I on bi konja mu tad, jer Ahejci povladiše, dao,
14 533. "vukući kola", tj. za sobom jer mu je Atena prelomila jaram, a ruda mu je pala na zemlju (st.
392-393.), te ne bijaše više moguće upregnuti konje u kola.
376