Page 83 - Ilijada
P. 83
Homer: Ilijada
585 Midon krčeći padne iz dobro građenih kola,
U prah se tjemenom svali naglavce i na ramena;
Dugo je ostao glavom u duboki padnuvši p'jesak,
Dok ne otopoću konji i u prah ne obore njega;
Bičem ih udri Antiloh i otjera među Ahejce.
590 Hektor ugleda njih u redovima i on se na njih
Vičuć zaleti, a čete za njime trojanske jake
Pođu, - pred njima Ares i gospođa bješe Enija,
Koja nošaše pokolj strahovit i vrevu bojnu,
Ares vrćaše pak u rukama golemo koplje,
595 Sad bi pred Hektorom išo, a sada bi išo za njime.
Grlati bojnik Diomed zastrepi Hektora videć,
Kao što plivanju nevješt kad ide širokim poljem
Te kod rijeke stane brzoteke, koja se lije,
U more, pjeni se, šumi, te vidjev je odskoči natrag,
600 Tako i Tidejev sin uzače i narodu reče:
"Što se čudimo, druzi, toliko Hektoru divnom,
Da je kopljanik dobar i da je neprestrašen bojnik,
Kada je jednako bog uz njega i od zla ga brani!
I sad je Ares ono uz njega na smrtnika nalik.
605 Nego uzmič'te natrag okrenuv k Trojancima obraz,
Nemojte ostati ovdje i ulazit s bogom u borbu!"
Tako im reče, i k njima Trojanci se primaknu bliže.
Tada ubije Hektor Anhijala i s njim Menesta,
Do dva vješta bojnika, što u istim kolima bjehu.
610 Padnu, a Ajas ih sin Telamonov požali velji,
Pristupi vrlo blizu i kopljem blistavim zgodi
Amfija, Selagu sina, - u Pesu je živio prije
Njiva imajuć mnogo i države, al' ga navela
Sudba Prijamu kralju i njegovim u pomoć sinma.
615 U pojas njega sin Telamonov pogodi Ajas,
U donju utrobu koplje dugosjeno propadne njemu;
Sruši se, stane ga jek, - pritrči svijetli Ajas,
Da mu oružje uzme, al' koplja zavitlaju Trojci
Sjajna, presjajna, oštra, i mnogo ih na štit mu padne:
620 Ajas tad petom stav na mrtvaca iz njeg izvuče
Mjedeno koplje, al' nije s ramena mogao krasno
Oružje uzet, jer sila strijela se sipaše na njeg.
Kada se ljutice slete Trojanci, on se poboji,
Jer ih s koplji u ruku množina dotrči junaka.
625 Ako je i bio velik i snažan i ponosit Ajas,
Oni ga potisnuše, i on otetura uzmakav.
Tako se mučiše oni u boju teškom. Junaka
Lijepog, velikoga Tlepolema, sina Heraklu,
Sudba silovita tad na Sarpedona nagna božanskog.
630 Kada se jedan drugom junaci primaknu blizu,
Jedno unuk, a drugo sin crnooblačnog Zeusa,
Prvi započne riječ Tlepolem drugom junaku:
83