Page 26 - Odiseja
P. 26

Homer: Odiseja


                                 »Umom ćeš svojim se sam, Telemaše, nečemu dovit,
                                 Nešto će bog te uputit, jer nikako ne mislim za te
                                 Rođen i odgojen da si prekò voljē bògōvā vječnih.«


                                          B. Razgovor s Nestorom. 29—328.




                                           a. Telemah pita za oca. 29—200.

                                    Palada tako reče Atena i njega povede
                                                                           4
             30                  Hitro, te za tragom on božanskim stane koračat.
                                 Tako med Piljane dođu, na iskupu sjèđāhu oni;
                                 Sjeđaše tu i Nestor sa sincima; okolo druzi
                                 Spremahu gozbu na ražanj nabadajuć meso i pekuć.
                                 Kada spaze tuđince, u skupu iziđu pred njih
             35                  Rukama zdraveć se s njima i zatim im reknu da sjednu.
                                 Najprije Nestorov sin Pisìstrat pristupi k njima,
                                 Za ruke oboje primi, na runo ih meko izatog
                                 Sjedne, gdje bijaše gozba, na morskom ih posadi p'jesku
                                 Uz svog upravo oca i uz brata svog Trasiméda.
             40                  Droba im dade dijelke i vina im nalije tada
                                 U zlatni vrč i ovako Ateni Paladi kćeri
                                 On egidònošē Zeusa progovori zdraveć se s njome:
                                 »Gospodu daj Posidónu, o tuđinče, ti se pomoli,
                                 Jer baš na gozbu ste došli na njegovu stigavši amo;
             45                  A kad učiniš izljev i molitvu, kako je zakon,
                                 Medenog, slađahnog vrč i ovome podajder vina,
                                 Neka izlije bogu, jer mislim i za njeg da vječnim
                                 Bogovima se moli, ta svakom ih čovjeku treba.
                                 Nego mlađi je on i meni vršnjak će biti,
             50                  Zato zlaćani vrč naslužujem prvome tebi.«
                                    Reče i u ruke dade Ateni slađahnog vina
                                 Vrč, i junak Atenu razveseli pravedni, umni,
                                 Jer je zlaćani vrč naslužio njojzi baš prvoj.
                                 Gospodu ona se tad Posidónu moljaše vrlo:
             55                  »Čuj nas, o Pôsidōne, zemljòmičnī bože, i podaj,
                                 Koji se molimo tebi, da posao svršimo ovaj.
                                 Najprije Nestoru tî i sinòvma mu sreću ud'jeli,
                                 Zatim narodu pilskom i ostalom njegovu svemu
                                 Naknadi lijepo ti hekatòmbu predičnu ovu.
             60                  Daj, da se vratimo ja i Telemah kući izvršiv,
                                 Za čim smo na lađi crnoj i brzoj ovamo došli.«
                                    Tako je molila ona, a sve je činila sama;
                                 Onda lijepi vrč Telemahu dvoušni pruži;
                                 I mili tako se sin Odisejev moljaše bogu.
             65                  Kad već ispeku meso i s ražnjeva kada ga skinu,

                   4
                     29—30. Ti su stihovi već bili u 2. pjev. st. 405—406. U ovim se bilješkama neće više navoditi primjeri za
                   ovakvo ponavljanje stihova jer ih ima vrlo mnogo.

                                                                                                       26
   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31