Page 29 - Odiseja
P. 29

Homer: Odiseja


                                                                        11
                                 Bijasmo metnuli blago i žene niskih pojásā.
            155                  Naroda svega jedna polovina ostane ondje
                                 Kod Agamemnona, ljudma pastira, Atreju sina:
                                 Druga se u more pola zavezosmo; brzo odande
                                 Odosmo, a bog nam bješe uravnio bezdano more.
                                 Došav do Teneda vječnim prikazasmo bozima žrtve
            160                  Kući se žureć, al' Zeus nam dosudio nemili nije
                                 Vratit se, već on svađu međù nama zavrgne novu.
                                 Jedni okrenu lađe na obadva uzvite kraja
                                 I s Odisejem hrabrim, vladarom svaštòznanīm, pođu
                                 K Agamemnonu opet Atridu, da ugode njemu;
            165                  A ja s lađama tada sabìjenīm, što sam ih imo,
                                 Bježah videć, gdje bog nam dosuđuje nevolju hudu;
                                                                           12
                                 Bježaše drugove dignuv i ubojni Tidejev sinak,
                                 Za njima stizaše kasno Menelaj plavokosi i on
                                 Zatekne nas na Lezbu gdje na put mišljasmo dugi,
            170                  Da l' bismo iznad Hija gredovitog pošli uz otok
                                 Psirski, a Hij na strani izà nās pustili l'jevoj,
                                 Il' bismo ispred Hija, uz Mimant vjetroviti iduć.
                                 U boga pitasmo znak, i ôn nam ga javi te reče,
                                 Lađama srèdinōm mora da valja nam valove sjeći
            175                  Sve do Eubéjē, što brže utèkli da bismo jadu.
                                 Digne se vjetar zazujav, zapiriv, ì lāđe prođu
                                                                       13
                                 Ribljivim morem brzo veòma, i do Gerèsta
                                 Pod noć dođemo mi; Posidónu volujska stegna
                                 Metnemo mnoga na oltar, što pr'jeđosmo veliku vodu.
            180                  Četvrti bio je dan, Dioméda konjekrote, sina
                                 Tidejeva, drugari pred Argosom ustave lađe
                                 Jednakih boka, a jâ sam put Pila držo, jer vjetar
                                 Nije utolio, otkad mu bog naložio pirit.
                                 Tako se, dragi o sinko, povratih ne čuvši ništa,
            185                  Ne znam ti, koji su živi Ahejci, koji li mrtvi.
                                 A što čujem sjedeć u svojoj kući zatajit
                                 Neću ti to, već sve ćeš obaznati, kako je pravo.
                                 Za Mirmidonce vele, kopljonoše, došli su sretno,
                                           14
                                 Sin Ahileja  njih je junačina vodio sv'jetli;
            190                  Svijetli Peasov sin Filokret sretno je došo;
                                 I Idomenej sve je na Kretu doveo druge,
                                 Koji umakoše ratu, i nikog mu ne ote more.
                                 A za Atrida sami, daleko premda ste, znate
                                 Kako je došo, i kako mu smrt jadovitu Egist
            195                  Smisli, al' nemilice i ovaj je platio za to.
                                 Kako je dobro, kad sin za umrlim ostane ocem!
                                 Kako se očevome ubilcu osvetio onaj
                                 Podmuklom onom Egistu, što oca mu dičnoga ùbi.



                   11  154. »žene niskih pojásā« — to su zarobljene barbarke koje kao ratni plijen vode kući; vidi st. 105—106.
                   12
                     167. »Tidejev sinak« je Diomed, jedan od najvećih grčkih junaka pod Trojom.
                   13
                     177. Gerest je južni rt i grad na otoku Eubeji.
                   14  189. »Sin Ahileja«, to je Neoptolem (Pir).
                                                                                                       29
   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34