Page 282 - Odiseja
P. 282

Homer: Odiseja








                               DVADESET ČETVRTO


                                               PJEVANJE





                                                      (41. dan [nastavak])

                                                                 1
                                                           Umir.

                                  9. Hermija odvodi prosce u donji svijet. 1—202.


                                    Uto ubìjenīh duše prosácā Kilénjanin zovne
                                                                         2
                                 Hermija za sobom bog u rukama palicu držeć
                                 Od zlata načinjenu, što njome zaklapa oči
                                 Ljudima, kojima hoće, a drȕgē budi izà sna.
              5                  Palicom zamahne tom, i cvrčeći duše polètē.
                                 Kao što kada cvrče unútra ù spilji strašnoj
                                 Slijepi miši i l'jeću, iz povorke kadano koji
                                 Spadne sa st'jene, u redu gdje jedan se drugoga drže:
                                 Tako cvrčahu duše prosácā, dok je isprèd njīh
             10                  Vlažnim putovima izbavitelj Hermija išo.
                                 Kraj okèanskīh voda, kraj hridine Leukade prođu
                                                    3
                                 I kraj sunčevih vrátā,  kraj zemlje, gdje stanuju sanci;
                                 Na asfòdelskōm polju izàtoga brzo se nađu,
                                 Gdjeno borave duše, preminulih utvare ljúdī.
             15                  I tu nađoše dušu Ahìleja, Peleju sina,
                                 Dušu nezázornōga Antìloha, dušu Patròkla,
                                 Nađoše Ajasa dušu, što licem i uzrastom bješe
                                 Iza nezazornoga Ahileja Danajac prvi;
                                 Oko ovog su tu se sakupljale duše; a blizu
             20                  Dođe i duša tad Agamèmnona, Atreju sina,
                                 Žalosna sva; oko njega na iskupu bijahu drugi,
                                 Što smrt i udes s njim su u domu Egìstovu našli.
                                 Pelejevoga sina progovori najprije duša:
                                 »Svi smo, Atrejev sine, govorili, najdraži da si
             25                  Gromovnom Zeusu od sviju junaka svedni, jer glava


                   1  Naslov ovoga pjevanja odgovara samo drugom dijelu njegovu (st. 205—548); prvi dio (st. 1—204) zove
                   se kod starih Grka »drugo mrtvačko carstvo«, a smatra se interpolacijom.
                   2
                     2. Hermija samo na ovom mjestu u Homera prati na putu u podzemni svijet duše pokojnika, koje ga po-
                   korno slijede prisiljene neodoljivom snagom njegova poziva i magičnom moći njegova čarobna štapa; inače
                   duše napuštajući tijelo odlaze u Had posve same.
                   3
                     12. »sunčevih vrata« — to je slikovit pjesnički izraz, a misli se zalaz sunca daleko na zapadnom dijelu
                   Okeana.

                                                                                                       282
   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287