Page 287 - Odiseja

Homer: Odiseja

Slugama tu Odisej progovori ȉ sīnu svome:
»U kuću uređenu uniđite vâs tri i krmka
215 Ponajboljega dajte zakolj'te i priprav'te ručak,
À jā ću najprije oca Laèrta kušati našeg,
Hoće l' me poznati odmah zamotriv me očima svojim.
Ili me poznati neće, jer dugo sam, dugo izbivo!«
Tako im reče Odisej i slugama oružje bojno
220 Pruži, te u kuću oni pohitē, i tàda Odisej
Prema voćnjáku ode plodòrodnōm oca da kuša.
11
Dolija ne nađe u vrt unìšāvši velik nit' nađe
Od sinóvā mu ikog i slúgā tamo, jer svi su
Bili otìšli da za plot od voćnjaka nakupe trnja,
225 Ì sām je starac s njima zapútio ì pȓvī išo;
Sama si oca nađe u ùređenōm voćnjáku
Gdje okopava sâd; na njemu je košulja ružna,
Prljava, iskrpljena, privezo od volujske kože
Nazuvke iskrpljene uz gol'jeni bojeć se ogrepst,
230 Zbog trnja ima na rùkū rukavice; ozgo na glavi
Kapu od kozje kože imade množeći tugu.
Kada divni stradálac Odisej ugleda njega,
Gdjeno ga bije starost, a u srcu veliku tugu
12
Ima, pod krušku stane pod visoku roneći suze.
235 Onda se zamisli on u duši i u srcu svojem,
Bi li sad ogrlio, poljubio oca i njemu
Kazao, kako je došo u očinsku vrativ se zemlju,
Il' bi ga pitao prije i sa svih ga okušo strana.
I misleć tako smisli, da ovo bolje će biti:
240 Da bi ga bodljikavim riječima najprije kušo.
Tako misleći divni Odisej u súsret mu pođe;
Starac je baš okopavao sâd i oborio glavu,
K njemu tad svijetli sin pristúpajūć besjedu reče:
»Nastojat oko vrta, o starče, umiješ dobro,
245 Njeguješ sve, i ništa u vrtu bez njege nije
Nȉ sād ni smokva nije, ni maslina, nije ni loza,
Ni kruška nije ni jedna ni gredica bez njege tvoje.
Nego ću nešto ti reći, al' nemoj se srdit u duši:
Ti si bez njege sam, u staròsti jadnoj si svojoj
250 Uprljan sav i odjèven si zlo, odjèven si ružno.
Radi lijenosti tvoj te gospodar ne pušta tako
Bez njege; ništa se, starče, na tèbi ne ističe ropsko,
Ni lik ni veličina, jer tî si nalik na kralja,
Takoga, koji sit i okupan u meku spava,
255 Kako i jeste pravo, da starim ljudima bude.
Nego mi deder kazuj i reci mi istinu pravu:
Čiji si sluga tî, nad čijim nastojiš vrtom?
Daj odgovori mi pravo, da znadem, što te sad pitam:
Jesmo li doista došli na Itaku, kako mi reče
260 Čovjek, s kojim se sastah, kad dolažah amo, al' nije

11
222. O Doliji vidi 4. pjev. st. 735.
12 234. Odisej eto ponovo plače; vidi 4. pjev. st. 185.

287