Page 48 - Odiseja

Homer: Odiseja

Tako mi reče, i tada u meni prepukne srce,
Jer mi veljaše, opet otplovit da plavetnim morem
Imam k Egiptu r'jeci, dugačkim ì mučnīm putem.
Nego besjedu ipak za odgovor kazah mu ovu:
485 »»Sve ću učiniti tako, o starče, kako mi veliš;
Nego mi sada kazuj i reci mi istinu pravu:
Jesu l' u lađama svi se Ahejci vratili zdravo,
Koje ostavih ja i Nestor iduć od Troje?
Ili je u lađi koji zaglavio nemilom smrću?
490 Ili je poslije rata na rukama umr'o dragih?««
Tako mu rekoh, i odmah za odgovor starac mi kaza:
»Šta me, Atrejev sine, ispituješ? nije ti nužno
Što ja znadem, da saznaš i poznaš, i velim ti evo:
Brzo ćeš zaplakati, kad pravo sve to saznadeš.
495 Mnogi od onih živi već nisu, à mnogī jesu;
Dvije su Àhējācā mjedenhalja vojvode samo
Umrle idući kući, a bio si ì sām u ràtu;
Samo se jedan još živ na širokom nalazi moru.
17
Ajas je ù lāđama dugòveslīm propao svojim;
500 Najprije nagnao ga Posìdōn k velikim Girskim
Hridima bješe i tako iz vode izbavi njega,
Pa bi i mrzak buduć Ateni, uteko smrti,
Prkosnu riječ da nije izustio ljuto sagr'ješiv;
Reko je, da je prešo prekò voljē bògōvā vječnih
505 Veliku bezdanu morsku, al' oholu r'ječ mu Posìdōn
Čuvši odmah se maši za ostvama rukama jakim,
U Girsku udari hrid, i ona se raspadne od tog,
Dio je ostane ondje, a odlomak u more pade,
Na kom je sjedio Ajas, kad upravo sagr'ješi ljuto;
510 Odlomak njega ponèsē po valovnom bezmjernom moru.
Tako poginu on utonuvši u slanoj vodi.
A brat se Kerama tvoj uklonio; on je u svojih
Prostranih pobjego lađah, jer gospođa Hera ga spasla.
A kad se hoćaše već približiti strmenom brdu
18
515 Malskome, onda se diže olúja i pograbi njega,
Pa ga po moru ribnom ponèsē, te stenjaše teško;
Na kraj ga polja nanèsē, gdje življaše nekad Tièsto,
A tad je živio tu Egìsto, sinak Tièstov.
Kad Agamèmnonu otud zasínu povratak sretan,
520 Bozi okrenuše vjetar, i kući s družinom brat tvoj
Stiže te onda stupi na očinsku veseo zemlju
I tla se primi domájē te ljubit ga stane i suze
Tople roniti počne, jer radostan ugleda zemlju.
Na straži spazi ga stražar, kog podmukli tako Egìsto
525 Metnu talenta dva mu obèćāvši zlatna, te stražar
Gledaše godinu dana, da kradom ne dođe onaj,
I da se tada Egìsto žestìnē i jùnāštva sjeti;
Stražar u kuću ode pastiru narodnom javit.

17
499. »Ajas«, tj. Lokranin, sin Ojlejev; vidi o njemu 3. pjev. st. 135.
18 515. Vidi 3. pjev. st. 286.

48