Page 44 - Odiseja
P. 44

Homer: Odiseja


                                 Legnu vitez Telemah i Nestorov svijetli sinak;
                                 Atrejev zaspi sin unútra u visokim dvorma,
            305                  Uza nj ženska dika dugòhāljka Helena leže.


                      11. 6. dan. Menelajev izvještaj. Prosci odlučuju da ubiju Telemaha.
                                                        306—847.




                                          A. Menelaj pripovijeda. 306—619.




                                     a. Menelajev doživljaj na Faru. 306—569.

                                    A kad ranoranka zora ružoprsta osvanu veće,
                                 Grlati bojnik Menelaj iz postelje poskoči brzo,
                                                             11
                                 Nadjene haljine na se i nȁ pleći  naoštren baci
                                 Mač i na noge b'jele privézāvši potplate krasne
            310                  Van iz ložnice ode ljepotom na boga nalik,
                                 Sjedne k Telemahu ȉ r'jēč izustivši prozbori njemu:
                                 »Koja, viteže, tebe, Telemaše, dovodi nužda
                                 U Lakedemon divni po širokom plećatom moru?
                                 Dolaziš narodnim poslom il' svojim? Govori mi pravo.«
            315                     Razumni na to njemu Telemah odgovori ovo:
                                 »Atride, gojenče Zeusov, Menèlaje, narodna glavo,
                                 Dođoh, ne bi li tî mi o ocu rekao štogod.
                                 Kuća se izjeda moja i nestaje rodnih mi polja,
                                 Neprijatéljā pun mi je dom, neprestàncē mi kolju
            320                  Moje sporohodne vole krivòrogē, sabite ovce;
                                 To su ob'jesni vrlo i žȅstoki majke mi prosci.
                                                    12
                                 Zato ti koljena grlim,  o jadovnoj njegovoj smrti
                                 Ne bi l' mi kazati htio: da l' svojim gdje očima vidje
                                 Ili si od drugog dozno, potúcao što se je ì sām?
            325                  Ta veòma se jadan od matere rodio svoje!
                                 Ne žali ništa mene, ne štéd' me nit' besjedu bláži,
                                 Već mi istinu kazuj, što ugleda očima svojim.
                                 Molim te, ako je tebi Odisej, valjani otac
                                 Moj, obećanje djelom il' besjedom svršio koje
            330                  Na polju trojanskome, gdje mučiste muke Ahejci,
                                 Toga se sad opomeni i deder reci mi pravo.«
                                    Vrlo ozlovoljen reče plavòkosī njemu Menelaj:
                                 »Ao kako su željni veòma u krevetu spati
                                 Čovjeka srčanoga, a sami su svi nejunaci!
            335                  Kao što košuta kada u guštari jakoga lava
                                 Svoju uspava lanad, još sisavčad, tek ih poròdīv
                                 I kad uvale stane razglédati ì trāvnē klance


                   11
                     308. »nȁ pleći mač« — vidi 2. pjev. st. 3.
                   12  322. »Zato ti koljena grlim« — vidi 3. pjev. st. 92.

                                                                                                       44
   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49