Page 90 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

glazba muči slušatelje posvuda u svijetu. Loše projektirane zgrade ruše se u

potresima. Vozači u lošim automobilima umiru u sudarima. Neuspjeh je cijena
koju plaćamo za standarde, a budući da osrednjost ima vrlo stvarne i grube
posljedice, standardi su nužni.
Nismo jednaki po sposobnostima ni po rezultatima, i nikada to ne ćemo biti.
Vrlo mali broj ljudi proizvodi vrlo mnogo svega što postoji. Pobjednici ne

dobivaju sve, ali dobivaju većinu, a dno nije dobro mjesto za boravak. Ljudi na
dnu su nesretni. Ondje se razbole i ostaju nepoznati i nevoljeni. Ondje potrate
svoje živote i ondje umiru. Za posljedicu, nutarnji glas koji nas ocrnjuje plete
razornu priču. U životu jedni dobivaju, a drugi gube. Beznačajnost je zadano
stanje. Što bi osim svjesne sljepoće uopće moglo aštititi ljude od ovih

poražavajućih kritika? Zbog takvih razloga čitava generacija socijalnih psihologa
preporučivala je „pozitivne iluzije" kao jedini pouzdan put do mentalnoga
zdravlja. Njihov credo? Neka laž bude vaš kišobran. Jedva se može zamisliti
sumornija, jadnija, pesimističnija filozofija od te koja tvrdi: sve je tako strašno
da vas samo zabluda može spasiti.

Evo drukčijega pristupa (koji ne zahtijeva iluzije). Ako uvijek dobivate loše
karte, možda je igra koju igrate namještena (možda ste to sami učinili, i ne
znajući). Ako nutarnji glas dovodi u pitanje vrijednost vaših nastojanja - ili
vašega života, ili života uopće - možda biste ga trebali prestati slušati. Ako
nutarnji kritički glas na isti način ocrnjuje svakoga, ma koliko netko uspješan

bio, koliko pouzdan može biti? Možda su njegovi komentari brbljarije, a ne
mudrost. „Uvijek će biti ljudi koji su bolji od vas“ - to je nihilistički kliše, poput
izraza: „Kao da će biti ikakve razlike za milijun godina?" Ispravan odgovor na tu
izjavu nije: „Pa, čini se da je onda sve besmisleno“, nego: „Bilo koji idiot može
odabrati vremenski okvir unutar kojega ništa nije bitno." Uvjeriti sama sebe u
beznačajnost svega nije duboka kritika Bića. Riječ je o jeftinu triku racionalnoga
uma.

Mnogo dobrih igara
Standardi nisu iluzorni ni nepotrebni. Da niste odlučili kako je ono što sada
činite bolje od drugih alternativa, ne biste to činili. Ideja izbora koji bi bio bez
vrijednosti pobija samu sebe. Vrijednosni sudovi preduvjet su svakoga
djelovanja. Štoviše, svaka aktivnost, jednom kada je odaberemo, dolazi s

vlastitim unutarnjim standardima postignuća. Ako se išta uopće može učiniti,
onda se može učiniti na bolji ili na lošiji način. Činiti bilo što znači igrati igru s
određenim ciljem koji ima svoju vrijednost i koji možemo postići više ili manje
učinkovito i glatko. U svakoj igri postoji mogućnost uspjeha i neuspjeha i uvijek