Page 63 - Mauro Biglino - Biblija nije sveta knjiga

www.balkandownload.org

Među gore citiranim grupama, govorit ćemo o divovskim bićima, Nefilima
(Nephilim koji su imali šest prstiju na svakoj ruci. Biblija govori o njima
potpuno normalno, pripovijedajući kako su se borili u redovima Filistejaca i bili
protiv Jahve i njegovog naroda (2Sam 21). U svojim sam prethodnim knjigama
tome posvetio širu analizu, uz hipotezu o njihovom porijeklu. Ali, postoje dvije
kategorije koje zaslužuju da ih se posebno spomene. Malakim, takozvani anđeli ,
bili su osobe od krvi i mesa, često i vrlo opasni ako bi susreli čovjeka. Imali su
potrebu da jedu, spavaju, da se odmaraju i peru. Mogli su čak biti napadnuti i
morali su se braniti. Pripadali su srednjim stupnjevima hijerarhije i služili su kao
vjesnici i čuvari. Vjerojatno su odgovarali onima koje su na sumersko-akadskom
zvali IGIGI, IGIGU. Nisu u sebi imali ničeg duhovnog, za razliku od onoga što nam
pripovijedaju doktrina i tradicija.

Vidjeli smo da su neki od njih konstantno pratili Jahvu kao oficiri te su čak
imali logore. Čak i za malakime hebrejska je filologija potvrdila moje hipoteze da
je taj termin označavao svakog tko je izvršavao neki zadatak - dakle konkretne

pojedince, ne duhovna bića koje je teologija razradila kroz vrijeme. Krila im je
dala tek u 4. ili . stoljeću.

Govoreći o konkretnosti i potencijalnoj opasnosti malakima podsjetimo da se
u prvim stoljećima Crkve na sastancima na kojima bi nazočila i ova bića, ženama
preporučalo da budu prekrivene velom. Don Piero Gramaglia o tome piše:

„Potreba da žene pokrivaju glavu mogla je biti motivirana i strahom da
pobuđuju požudu kod anđela, koji su se lako uzbuđivali gledajući nevine
djevojke otkrivene glave. (...)

Egzeget Annie Jaubert se nadovezuje na neke tekstove iz Kumranskih spisa
gdje se tvrdi da su anđeli prisutni zajedno s vjernicima u grupi te da zajednica
ulazi s njima u kontakt za vrijeme službe, pa se trebalo pobrinuti da se izbjegne
svako seksualno miješanje. (Tertulliano, De virginibus velandis, Ed. Borla, uredio

don Pierangelo Gramaglia, docent Patrologije, biblijskog hebrejskog i grčkog na
Facolta Teologica dell Italia Settentrionale a Torino). U traktatu o Berakot

Blagoslovi uostalom piše: „Ženska kosa predstavlja seksualno uzbuđenje
(Annie Jaubert, Le voile des femmese, u New Testament Studies, Cambridge,
University Press).

Odjek ove mjere opreza nalazi se možda i u Prvoj poslanici Korinćanima
apostola Pavla. U 11. poglavlju čitamo da žene moraju nositi na glavi znak vlasti

63