Page 366 - Vladimir Pištalo- Tesla portret među maskama
P. 366

Vladimir Pištalo

         ~ Mogao bih da dovedem Zemljinu koru u takvo stanje vibracije da
     bi se dizala stotine metara, izbacujući reke iz korita, lomeći zgrade i prak-
     tično  uništavajući  đvilizaciju.  Mogao  bih  da  osvetlim  globus  efektom
     blage aurore borealis. Mogao bih da pošaljem poruke na sve tačke sveta.
         U tome se tiho, pianisimo, osećalo ludilo.
         -  Čovek savlađuje i stavlja u svoju službu žestoku, uništavajuću is-
     kru Prometejevu, titanske snage vodopada, vetra i plime -  vikao je Tesla.
     -  On kroti grmeću munju Jupiterovu i briše vreme i prostor. On pretvara
     čak i velelepno sunce u svog poslušnog radnog roba.
         -  On je pogledao u ambis Velikog rata i nije se otreznio od Progresa
     -  konstatovao je gospodin Benda, u magnetno uvo gospođice Džons.
         Slavljenik je bio toliko  opsednut  Progresom  da je i sentimentalna
     gospođica Džons tad pomislila:
         -  A da nije Progres lud?
         U tom trenutku, slavljenika je zaslepio blic.
         Ispao je kao fotografija duha danske kraljice Astrid, snimljena u Ko-
     penhagenu sa medijumom Ejner Nilsen sa belom svetlošću.
         U glasu starca se osetila napetost. On, pre nego iko drugi, ima pravo
     da bude nazvan ocem veka elektrike.
         -  Pa zašto niste? -  dobacio je neko.
         -  Nemam prevarantskog duha- ponosno se požalio on. -  Novac mi
     ništa ne znači. Slava mi ništa ne znači.
         Dalije to što jeTeslagovoriobilo razumno? Hm... On jemogaopo-
     noviti reči samoproklamovanog viteza Don Kihota, ,,sve što radim je ra-
     zumno, u skladu s viteškim propisima..  Više nije verovao u ljude, ali je
     i dalje verovao u progres, isto kao što je njegov otac, uprkos Volteru, ve-
     rovao u Boga.
         Tesla je odlagao da se oprosti s novinarima.
         U sobi ga je čekao Anđeo:
         -  Jakove, hajde da se porvemo!
         -  Kakav je čovek bio? -  upitala je lepotica debelog i zaljubljenog gos-
     podina Bendu.
         -  Samoopijen i neoprezan prema zloći sveta -  odgovorio je Benda. -
     I -  uvek ispred svog vremena.
         -  Zar nije lepše plesati obraz uz obraz sa svojim vremenom? -  vrago-
     lasto je upitala gospođica Džons.



     372
   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371