Page 401 - Vladimir Pištalo- Tesla portret među maskama
P. 401
Tesla, portret među maskama
Nikola se osmehnuo osmehom lukavog kurosa. Osetio je da ga steže
bronzani oklop. I glas mu je najednom postao bronzan. Dok je bard pe-
vao ugledao je ono što odavno nije bilo pred njim:
Ledenice na krovu očeve kuće izgledale su kao sleđen vodopad. Di-
jamantski vetar je duvao preko osunčanog snega. Tragovi ljudi su svetleli.
Tragovi malih životinja išli su u cik-cak. Ulegnuće je govorilo da je pod
snegom, gde je toplije, kopao poljski miš. Kopito jelena u belini bilo je
otisnuto jasno kao pečat.
U štali su visile svete alatke, mračne i zabranjene. Riba u prolećnom
potoku bila ti je kao rođaka, a ljudi su bili mlađa braća bogova.
U ime tih gusala nekada je udarala jedna homerovska bronza o dru-
gu. Sada je čitav svet odjekivao čelikom Midveja i Staljingrada.
Nikoli se činilo da svira ista struna koja je svirala u početku sveta.
Nije prošlo tri hiljade godina od Homera i osam decenija od njegovog de-
tinjstvai-kao što je Mojo Medić jednom rekao-vremena uopšte nema.
407