Page 37 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 37
dimenzijama prostora i kažemo da naš prostor ima
tri dimenzije, da je on trodimenzionalan.
U tom slučaju, neovisnim pravcem nazivamo crtu
koja leži pod pravim kutom u odnosu na drugu.
Takvih crta, tj. crta koje se istovremeno međusobno
nalaze pod pravim kutom, a nisu paralelne, naša
geometrija (tj. znanost o mjerenju zemlje ili materije u
prostoru) poznaje samo tri.
Kad bismo neovisnim pravcem nazvali crtu koja u
odnosu na drugu ne leži pod pravim kutom, tj. ne pod
kutom od 90°, već npr. od 30°, ne bismo imali tri, već
devet dimenzija.
Iz toga se vidi da je trodimenzionalnost našeg
prostora naprosto geometrijska uvjetovanost i ovisi o
činjenici da pri mjerenju kao jedinicu upotrebljavamo
pravi kut.
Istovremeno, u našem prostoru poznamo samo tri
okomice, tj. samo tri neovisna prava kuta.
Zašto baš tri, a ne deset ili petnaest? To ne znamo.
Nepobitna je samo jedna činjenica: više od tri
okomice - da li zbog nekakvog tajanstvenog
svojstva svemira ili zbog ograničenosti našeg
mentalnog ustroja - ne možemo predočiti.
Za prostor kažemo da je beskonačan. Kako je prvi
uvjet beskonačnosti beskonačnost u svim smjerovima i
u svakom pogledu, u prostoru moramo pretpostaviti
beskonačni broj dimenzija, to jest moramo pretpostaviti
