Page 38 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 38
mogućnost beskonačnog broja okomitih i međusobno
neparalelnih pravaca. I pretpostaviti pritom da od tih
pravaca mi zbog nekog razloga znamo samo tri.
U takvom se obliku običnoj svijesti nameće pitanje o
višim dimenzijama.
Kako ne možemo sastaviti više od tri okomice, moramo
priznati da, ako je trodimenzionalnost našeg prostora
uvjetna, onda je njegova ograničenost s obzirom na
geometrijske mogućnosti nedvojbena činjenica. Premda,
dakako, ako mi dajemo neke značajke prostoru, onda je
i sama ograničenost u nama.
Ma o čemu ovisila ta ograničenost, činjenica je da ona
postoji. Zadana točka može biti vrh samo osam
neovisnih tetraedara. Iz zadane točke moguće je povući
samo tri neparalelne okomice.
Polazeći od toga, dimenzionalnost prostora
određujemo brojem mogućih pravaca u njemu, a koji su
međusobno pod pravim kutom. Na pravcu ne može biti
okomice, to jest drugog pravca. To je
jednodimenzionalni prostor.
Na ravnini su moguće dvije okomice. - To je
dvodimenzionalni prostor.
U »prostoru« su tri okomice. - To je trodimenzionalni
prostor.
Ideja četvrte dimenzije nikla je iz pretpostavke da
osim tri, našoj geometriji poznate dimenzije, postoji
