Page 35 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

pitanje...
- Isprazni kazališta, osim za klaune, a sobe opremi staklenim zidovima i lijepim bojama
koje struje gore-dolje po zidovima poput konfeta, krvi, serija ili finog francuskog bijelog vina.
Voliš baseball, Montag, zar ne?
- Baseball je lijepa igra.
Beatty je sada bio gotovo nevidljiv - tek glas onkraj dimnog zastora.
- Što je ovo? - upitala je Mildred gotovo s nasladom. Montag se pridigao odgurujuüi
njezine ruke. - Što je ovo ovdje?
- Sjedni! - viknuo je Montag. Odskoþio je praznih ruku. -Razgovaramo!
Beatty je nastavio kao da se ništa nije dogodilo. - Voliš kuglanje, Montag, zar ne?
- Kuglanje, da.
- A golf?
- Golf je lijepa igra.
- Košarku?
- Lijepa igra.
- Bilijar? Nogomet?
- Sve su to lijepe igre.
- Što više sportova za svakoga, grupnog duha, zabave, pa ne moraš razmišljati, ha?
Organiziraj i organiziraj i superorganiziraj super-super sportove. Više crteža u knjigama. Više
slika. Um se napaja sve manje i manje. Nestrpljivost. Autoceste prepune rulje koja odlazi
nekamo, nekamo, nekamo, nikamo. Benzinsko izbjeglištvo. Gradovi se pretvaraju u motele, ljudi
u nomadskim valovima od jednog mjesta do drugoga, prema mjeseþevim mijenama, noüHüi
veþeras u sobi u kojoj sam ja spavao u podne, a ti noü ranije.
Mildred je izašla iz sobe zalupivši vratima. Salonske su se "strine" poþele smijati
salonskim "striþevima".
- Pozabavimo se sada manjinama u našoj civilizaciji, hoüeš li? Što veüe puþanstvo, to više
manjina. Nemoj nagaziti ljubitelje pasa, ljubitelje maþaka, lijeþnike, odvjetnike, trgovce, šefove,
mormone, baptiste, unitarijance, Kineze u drugom naraštaju, Švedane, Talijane, Nijemce,
Teksašane, Bruklince, Irce, ljude iz Orcgona ili Meksika. Ljudi u ovoj knjizi, ovoj drami, ovoj
TV seriji nisu zamišljeni kao predstavnici bilo kojih i bilo kakvih slikara, kartografa, mehaniþara.
Što ti je veüe tržište, upamti, Montag, to se manje baviš prepirkama. Sve te sitne, siüušne manjine
moraju ostati þiste. Autori, puni zlih misli, zakljuþajte svoje pisaüe strojeve. I zakljuþali su.
ýasopisi su poprimili ugodan okus vanilije i tapioke. Knjige su, kako su se izrazili prokleti
kritiþarski snobovi, postale spirine. Nije nikakvo þudo, rekli su, što su se knjige prestale
prodavati. Ali publika, znajuüi što želi, u radosnoj je vrtnji dopustila stripovima da prežive.
Naravno, i trodimenzionalni seks revijama. Evo ti, Montag. Nije do ovoga došlo odozgor, od
vlade. Nije bilo nikakve naredbe, nikakve obznane, nikakve cenzure isprva, ne! Tehnologija,
masovna eksploatacija i pritisak manjina poluþili su cilj, Bogu hvala! Danas, zahvaljujuüi njima,
sve vrijeme možeš biti sretan, dopušteno ti je þitati stripove, dobre, stare vjerske knjige ili struþne
þasopise.
- Da, a þemu onda vatrogasci? - upitao je Montag.
- Ah. - Beatty se nagnuo naprijed kroz izmaglicu dima iz svoje lule. - Što je objašnjivije i
prirodnije? Sa školama koje su izbacivale sve više trkaþa, skakaþa, natjecatelja, šeprtlja, hvataþa,
grabljivaca, letaþa i plivaþa, umjesto istraživaþa, kritiþara, znalaca i maštovitih stvaralaca, rijeþ
"intelektualac" postala je, naravno, pogrdom, što je i za vrijedila. Uvijek se bojiš nepoznatoga.
Sigurno se sjeüaš deþka iz svog razreda koji je bio iznimno "bistar", koji je ponajviše recitirao i
odgovarao dok su drugi sjedili kao lipovi sveci i mrzili ga. I niste li baš toga bistrog momka