Page 59 - Saša Marković - Manifest protiv Imperije
P. 59
d
većom odlučnošću sprovede reforme. Fijasko koji je oživjela CIA sa
pokušajem prevrata na Kubi, poniženjem i gubicima u Zalivu svinja,
te odlučnost Kenedija da vojno ne interveniše i pored velikog pritiska
Pentagona, bili su okidač za sveobuhvatne promjene. Smijenjen je
moćni Alen Dals šef CIA-e, a Meknamara je počeo zavditi red u Pen
o
tagonu. Važan udarac generalima Bijela kuća je zadala za vrijeme tra
janje kubanske raketne krize, kada se Amerika našla na ivici
nuklearnog rata sa SSSR. Na žalost, Kenedi neće preživjeti potpuno
obuzdavanje vojno-industrijskog kompleksa. Iako je povećao konven
cionalno i nuklearno naoružanje Sjedinjenih Država, poslije najava
krajem svog prvog mandata da će prekinuti rat u Vijetnamu, biva ubi
jen u, do danas, nerazjašnjenim okolnostima u Dalasu 22. novembra
1963. godine. Vojno-industrijski kompleks će i u budućnosti ostati
t
jedna od glavnih poluga moći vrhu finansijskog kapiala u Americi za
sprovođenje imperijalne politike.
Robert Kuper, geopolitički analitičar, sa velikim ikustvom
s
diplomate, za godine hladnog rata kaže da su „period rata i tenzija, ali
(da) je postojao i prožimajući poredak. On je postojao u obliku
j
prećutnog razumevanja da će Sjedinjene Države i Sovetski savez na
svaki način probati da izbegnu direktni sukob, kao i njihovi glavni
saveznici. Ovakvo ponašanje je, naravno, podsticalo nuklearno
naoružavanje. Druga strana ove medalje bila je činjenica daje Sovje
tski Savez mogao slobodno da okupira sopstvene saveznike, a da se
Zapad ne umeša“.107
U svojoj analizi Kuper namjerno izostavlja još jednu važnu
dimenziju svjetske politike tog perioda, činjenicu da su i Sjedinjene
Države okupirale sopstvene saveznike.
Sjedinjene Države su iskoristile bipolarnu podijeljenost u vri
jeme trajanja hladnog rata, kako bi se nametnule kao hegemon svim
nesocijalističkim državama. Stavljajući sebe u poziiju samozvanog
c
107 Robert Kuper, R a s p a d n a cija , Beograd, 2007, str. 28.
58