Page 344 - Vladimir Pištalo- Tesla portret među maskama
P. 344

Vladimir Pištalo

          -  Ljudsko telo ima električni potencijal od đve milijarde volti -  učio
      ih je Tesla.
          I bilo je to kao bonton vračeva.
          Nad ovim  neobičnim  rečima,  parnjača je  huktala  kao dijabolična
      gugutka.
          Tu, u radnji koja je svaki čas drhtala, ljudi su verovali da Tesla, a ne
      Edison ili Štajnmec, zaslužuje dabude nazvan tvorcem modernogdoba.
          Čudaci su se jatili oko tog izvora čuda.
          Mladi pisci i pronalazači su ga slušali, zaprepašteni veličinom Tesli-
      nih ušiju.
          On je došao sa zvezda. On je zvezda. On je Mefistofeles.
          On ne postoji. On je mi.
          Blagost i neprirodna lukavost borile su se u Teslinim očima.
         -  Čovek je lutka koju nevidljivim koncima vuku same zvezde -  učio
     je on. -  Svi upijamo misli iz jednog centra. U budućnosti ćemo putovati
      na plavom zraku energije.  Nateraćemo  atome da se kombinuju u una-
     pred odlučenim formama, povući ću moćni okean iz svog ležista, tran-
      sportovati ga kroz vazduh i kreirati plava jezera i bučne reke po volji.
         Uveliko  začešljani  Gernsbek je  Tesli  predstavio  šarmera  nehajnih
     obrva:
         -  Ovo je moj glavni ilustrator Pol Bruno!
         Suočen saproblemom, Bruno bi nesabrano pogledao kroz sagovor-
      nika. Zatim bi leva obrva pokušala da mu pobegne s čela. Sve što čuje on
     bi smesta preveo na jezik kojim je mislio -  jezik slika. Slikovno pismo Te-
     slinog života je na dugoj vrpci poteklo pred Brunovim očima.
         Odjeci i senke raščupanog Vardenkiifa su zasvrbeli, zaboleli, probu-
     dili se u Teslinoj duši. Toranj je postao kao zelena muva. Opet je zablista-
     la svaka šina visokog znanja.
         Bruno je u slikama ponovo gradio srušenu kulu.
         On je, umesto Tesle, konačno dovršio senzacionalni projekat.
         Naslovne strane „Električnog eksperimentatora” pokrio je džinov-
     skim insektima, letećim tanjirima koji kruže oko planeta, laserskim topo-
     vima koji  napadaju beskrilene  avione sa  pečurkaste kupole, ljudima  sa
     šlemovima za čitanje misli.
         -  Znate šta se desilo? -  pitao ga je jedno jutro Hugo Gernsbek. Ger-
     nsbek je protrljao smrznute ruke, dok im je parnjača huktala nad mislima
     i tresla sobu.

     350
   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349