Page 344 - Vladimir Pištalo- Tesla portret među maskama
P. 344
Vladimir Pištalo
- Ljudsko telo ima električni potencijal od đve milijarde volti - učio
ih je Tesla.
I bilo je to kao bonton vračeva.
Nad ovim neobičnim rečima, parnjača je huktala kao dijabolična
gugutka.
Tu, u radnji koja je svaki čas drhtala, ljudi su verovali da Tesla, a ne
Edison ili Štajnmec, zaslužuje dabude nazvan tvorcem modernogdoba.
Čudaci su se jatili oko tog izvora čuda.
Mladi pisci i pronalazači su ga slušali, zaprepašteni veličinom Tesli-
nih ušiju.
On je došao sa zvezda. On je zvezda. On je Mefistofeles.
On ne postoji. On je mi.
Blagost i neprirodna lukavost borile su se u Teslinim očima.
- Čovek je lutka koju nevidljivim koncima vuku same zvezde - učio
je on. - Svi upijamo misli iz jednog centra. U budućnosti ćemo putovati
na plavom zraku energije. Nateraćemo atome da se kombinuju u una-
pred odlučenim formama, povući ću moćni okean iz svog ležista, tran-
sportovati ga kroz vazduh i kreirati plava jezera i bučne reke po volji.
Uveliko začešljani Gernsbek je Tesli predstavio šarmera nehajnih
obrva:
- Ovo je moj glavni ilustrator Pol Bruno!
Suočen saproblemom, Bruno bi nesabrano pogledao kroz sagovor-
nika. Zatim bi leva obrva pokušala da mu pobegne s čela. Sve što čuje on
bi smesta preveo na jezik kojim je mislio - jezik slika. Slikovno pismo Te-
slinog života je na dugoj vrpci poteklo pred Brunovim očima.
Odjeci i senke raščupanog Vardenkiifa su zasvrbeli, zaboleli, probu-
dili se u Teslinoj duši. Toranj je postao kao zelena muva. Opet je zablista-
la svaka šina visokog znanja.
Bruno je u slikama ponovo gradio srušenu kulu.
On je, umesto Tesle, konačno dovršio senzacionalni projekat.
Naslovne strane „Električnog eksperimentatora” pokrio je džinov-
skim insektima, letećim tanjirima koji kruže oko planeta, laserskim topo-
vima koji napadaju beskrilene avione sa pečurkaste kupole, ljudima sa
šlemovima za čitanje misli.
- Znate šta se desilo? - pitao ga je jedno jutro Hugo Gernsbek. Ger-
nsbek je protrljao smrznute ruke, dok im je parnjača huktala nad mislima
i tresla sobu.
350