Page 129 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 129
Kao i "populacijska bomba", 1970-tih je godina i kriza hra
ne bila umjetno napuhana kriza, kojoj je pridonio šok cijene
nafte na gospodarstva zemalja u razvoju. Slike iz mnogih dijelova
svijeta, koje vrve "prenapučenošću", nemirima i ubojstvima,
neprestano su se vrtjele na američkim televizijskim kanalima
kako bi poruka bila jasno predočena. U stvarnosti, problem glede
zemalja u razvoju bio je uglavnom u tome što nisu dopuštale
dovoljno prostora za ulazak velikih američkih agrokompanija.
Cargill i druge velike kompanije nisu bile daleko od Kissinge-
rovih vrata.
U programu NSSM 200 dodaje se da "lokacije poznatih na
lazišta kvalitetnijih ruda i većine minerala govore o sve većoj
ovisnosti svih industrijskih zemalja o uvozu tih sirovina iz manje
razvijenih zemalja. Pravi problemi opskrbe tim mineralima ne
leže u njihovoj temeljnoj fizičkoj dostatnosti, nego u političko-
ekonomskim pitanjima njihove dostupnosti, uvjeta istraživanja
i eksploatacije i u podjeli dobiti između proizvođača, potrošača
i vlada zemalja u kojima se ta dobra eksploatiraju". Bude li
potrebno, morat će se primijeniti prisilni programi kontrole
stanovništva i druge mjere, kako bi se Sjedinjenim Američkim
Državama osigurao pristup tim strateškim sirovinama.
Taj dokument zaključuje: "Najmanje razvijene zemlje mo
raju dugoročno i znatno smanjiti porast stanovništva i znatno
povećati poljoprivrednu proizvodnju".
Kissinger u tome programu zagovara smanjenje broja sta
novnika na svijetu za 500 milijuna do 2000. godine. A istodob
no, na drugim mjestima u tome istome programu, napominje
kako problem prevelikoga broja stanovnika već prouzročuje smrt
10 milijuna ljudi na godinu. Ukratko, on zagovara udvostručenje
smrtnosti na najmanje 20 milijuna, i to u ime rješavanja pro
blema smrtnosti prouzročena nedostatkom hrane. Javnost će
biti navedena da vjeruje kako je ta nova politika, barem onakva
kakva je javnosti predstavljena, pozitivna politika.
132