Page 14 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 14
Bilo je to vrlo slično sustavu kakav su Međunarodni monetarni
fond i Washington, poslije 1990., nametnuli Rusiji i zemljama
bivšega Sovjetskoga Saveza.
Bremer je od pentagonskih planera oko Rumsfelda imao
mandat nametnuti Iraku "šok terapiju" goru od svih koje su
MMF i vlade zapadnih zemalja do tada nametnule bilo kojoj
drugoj zemlji. Za samo mjesec dana nametnuo je gospodarske
promjene drastičnije od onih koje je MMF uspio nametnuti u
Latinskoj Americi za trideset godina. Bivši glavni ekonomist
Svjetske banke i dobitnik Nobelove nagrade Joseph Stiglitz za
Bremerove je reforme rekao da su "još radikalniji oblik šok te
rapije od onoga koji je nametnut bivšim zemljama Sovjetskoga
Saveza".
Prvi Bremerov potez bio je otpuštanje 500.000 radnika iz
državnih služba, većinom vojnih dužnosnika i službenika, ali i
liječnika, medicinskih sestara, nastavnika i profesora te zapo
slenika nakladničkih i tiskarskih kuća. Zatim je otvorio granice
Iraka za neograničen uvoz - bez carina, bez poreza, bez inspe
kcije. Dva tjedna nakon dolaska u Bagdad, u svibnju 2003., ci
nički je izjavio da je Irak "otvoren za biznis". Nije rekao čiji
biznis, ali je to bivalo sve jasnije. Imperijalnu nazočnost čvršće
ruke teško bi bilo zamisliti. Bio je to početak vlasti sile koja za
sebe govori kako joj je glavni cilj uspostava demokracije.
Prije američke invazije iračkim je gospodarstvom, u koji ne
uključujem naftu, dominiralo dvjestotinjak državnih poduzeća,
koja su proizvodila sve, od cementa preko papira do bijele teh
nike. U lipnju 2003. Bremer je objavio kako će ta poduzeća biti
odmah privatizirana. "Dovođenje neučinkovitih državnih po
duzeća u privatne ruke", rekao je, "od presudne je važnosti za
oporavak iračkoga gospodarstva". Plan privatizacije iračkoga
gospodarstva za Bremera će biti najveća likvidacijska prodaja
od pada Sovjetskoga Saveza.
No, bio je to tek početak Bremerova gospodarskoga plana.
Kako bi Irak učinio privlačnim za strana ulaganja, uveo je već
17