Page 169 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 169
Rad te skupine financirala je sveprisutna Zaklada Rockefel-
ler. Od studenoga 1939. do kraja 1942. ta je zaklada, preko
Skupine za studije o ratu i miru, donirala najmanje 300.000
dolara za izradbu projekata za uspostavu američke ekonomske
prevlasti u poslijeratnome razdoblju. Bila je to investicija koja
se, kao i većina investicija te zaklade, u kasnijim godinama ti
suće puta isplatila.
Tijekom međuratnih godina, točnije, 1930-tih, kada se veći
na Amerikanaca mučila s problemima velike ekonomske krize,
šačica biznismena i njihovih prijatelja, profesora privatnih
sveučilišta poput Harvarda, Yalea i Princetona, te starijih part
nera iz velikih odvjetničkih kuća s Wall Streeta pripremala je
teren za novi "američki mir" (Pax Americana). Njegov je cilj
bio jednostavan: učvrstiti se kao nasljednici zalazećega "bri
tanskoga mira" (Pax Britanica) Britanskoga Carstva. Ti ame
rički tvorci politike uglavnom su bili koncentrirani među bira
nim članovima newyorškoga Vijeća za inozemne odnose. Za
razliku od britanskoga modela, njihova američka vizija svjetske
prevlasti temeljila se na ekonomskim ciljevima, a ne na fizičkom
posjedovanju kolonijalnog carstva. Bila je to sjajna zamisao,
koja je divovskim američkim kompanijama omogućila svoje
interese prekriti zastavom borbe za demokraciju i ljudska pra
va "potlačenih kolonijalnih naroda", slobodnoga poduzetništva
i otvorenih tržišta.
Nije čudo da su interesi koje je predstavljala ta radna skupi
na Vijeća za inozemne odnose bili interesi elitne šačice ame
ričkih korporacija i njihovih odvjetničkih kuća, koje su razvile
globalne interese, tj. veliku naftnu, bankarsku i druge s njima
povezane gospodarske grane. Biznismeni predstavljeni u Vijeću
za inozemne odnose, tj. CFR-u, kako su ga zvali, bili su pose
ban soj. Nisu to bili obični poduzetnici.
Vijeće za inozemne odnose osnovali su u svibnju 1919., u
vrijeme održavanja Versajske mirovne konferencije, najednom
ekskluzivnom sastanku u pariškome hotelu Majestic, vodeći
172