Page 169 - William Engdahl - Sjeme Uništenja

Rad te skupine financirala je sveprisutna Zaklada Rockefel-
ler. Od studenoga 1939. do kraja 1942. ta je zaklada, preko
Skupine za studije o ratu i miru, donirala najmanje 300.000
dolara za izradbu projekata za uspostavu američke ekonomske
prevlasti u poslijeratnome razdoblju. Bila je to investicija koja
se, kao i većina investicija te zaklade, u kasnijim godinama ti­
suće puta isplatila.
Tijekom međuratnih godina, točnije, 1930-tih, kada se veći­
na Amerikanaca mučila s problemima velike ekonomske krize,
šačica biznismena i njihovih prijatelja, profesora privatnih
sveučilišta poput Harvarda, Yalea i Princetona, te starijih part­
nera iz velikih odvjetničkih kuća s Wall Streeta pripremala je
teren za novi "američki mir" (Pax Americana). Njegov je cilj
bio jednostavan: učvrstiti se kao nasljednici zalazećega "bri­
tanskoga mira" (Pax Britanica) Britanskoga Carstva. Ti ame­
rički tvorci politike uglavnom su bili koncentrirani među bira­
nim članovima newyorškoga Vijeća za inozemne odnose. Za
razliku od britanskoga modela, njihova američka vizija svjetske
prevlasti temeljila se na ekonomskim ciljevima, a ne na fizičkom
posjedovanju kolonijalnog carstva. Bila je to sjajna zamisao,
koja je divovskim američkim kompanijama omogućila svoje
interese prekriti zastavom borbe za demokraciju i ljudska pra­
va "potlačenih kolonijalnih naroda", slobodnoga poduzetništva
i otvorenih tržišta.
Nije čudo da su interesi koje je predstavljala ta radna skupi­
na Vijeća za inozemne odnose bili interesi elitne šačice ame­
ričkih korporacija i njihovih odvjetničkih kuća, koje su razvile
globalne interese, tj. veliku naftnu, bankarsku i druge s njima
povezane gospodarske grane. Biznismeni predstavljeni u Vijeću
za inozemne odnose, tj. CFR-u, kako su ga zvali, bili su pose­
ban soj. Nisu to bili obični poduzetnici.
Vijeće za inozemne odnose osnovali su u svibnju 1919., u
vrijeme održavanja Versajske mirovne konferencije, najednom
ekskluzivnom sastanku u pariškome hotelu Majestic, vodeći

172