Page 170 - William Engdahl - Sjeme Uništenja

ljudi iz banke J. P. Morgan, među kojima je bio i Thomas La-
mont, iz Rockefellerove kompanije Standard Oil i druge birane
osobe, uključujući i savjetnika predsjednika Woodrowa Wilso-
na brigadira Edwarda Housea. Ondje su se sastali s jednako
biranim britanskim prijateljima kako bi razgovarali o osnivanju
privatne mreže instituta koji će njihovim vladama "savjetova­
ti" vanjsku politiku.
Ta šačica moćnih američkih banaka i korporacija, koje su u
vrijeme Prvoga svjetskoga rata počele poslovati u inozemstvu,
sastojala se od maloga broja kompanija, od kojih je većina ima­
la sjedište u New Yorku, na istočnoj obali, zbog čega su i nazvane
"ustrojem istočne obale". Njihovo stvarno sjedište poslije Pr­
voga svjetskoga rata bilo je Vijeće za inozemne odnose u New
Yorku. Početna sredstva za osnivanje toga vijeća osigurali su J.
R Morgan, John D. Rockefeller, financijaš Bernard Baruch, Ja-
cob Schiff i Paul Warburg - najmoćniji ljudi svoga vremena u
američkome poslovnome svijetu.
Ta elitna skupina već je ranije uspješno otvorila vrata za svoj
pohod u strane zemlje lobiranjem u Kongresu u korist dono­
šenja niza zakona kojima su njihove kompanije izuzete iz zako­
na protiv monopola i drugih antitrustovskih ograničenja koje
je donijela američka Vlada.
Godine 1918. Kongres je donio Webb-Pomereneov zakon,
po kojemu kompanije ne podliježu antitrustovskim zakonima,
tj. dopušten im je monopol, "ako je njihova djelatnost usmjerena
na promicanje izvoza". Najveći dobitnik po tome zakonu bila
je kompanija Standard Oil. Godine 1919. Kongres je donio
Edgeov zakon, po kojemu ni američke banke, također temeljem
izvozne djelatnosti, nisu podlijegale antitrustovskim zakoni­
ma. Najveći dobitnici bili su Chase Bank, National Citv Bank i
banka J. P. Morgan iz New Yorka. A 1920. američki Vrhovni
sud donio je presudu u slučaju kompanije US Steel kojom je
proglasio da spajanje kompanija, pomoću kojega te kompanije
stječu gotovo potpunu kontrolu nad tržištem, "nije nužno pro-

173