Page 221 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 221
Na žalost većine ljudskoga roda, postoji velika mogućnost
da su bili u pravu.
Mogući rizici nisu zanimali tu Rockefellerovu skupinu. Me
todologija tih ljudi naslanjala se na ono što je Rene Descartes
nazvao "redukcionizmom", tj. na metode Charlesa Darwina i
njima slične. Bio je to nastavak vjerovanja da se složeni životni
oblici mogu svesti na temeljni obrazac, tj. na "elementarno
sjeme", iz kojega se mogu izvesti svi oblici života. Weavera i
druge ljude u Zakladi Rockefeller nije zanimala činjenica da je
znanstveni redukcionizam već bio potpuno pobijen. "Tko plaća
svirača, taj bira glazbu". Imali su društveni program, aredukcio-
nistička genetika odgovarala je tome programu.
Kad su svoju zamisao učinili popularnom u američkim znan
stvenim krugovima, učenjem da se organizmi svode na gene, ti
organizmi, po njima, nisu imali svoje urođene prirode. Sve se
svodilo je "poštenu igru". Ali priroda je daleko složenija od
digitalnog računala. Evo samo jednog primjera na kakve su
ukazivali klasični biolozi: dok neka molekula DNK u epruveti
ostaje stabilna, ona u živom organizmu postaje vrlo nestabilna
i djeluje na krajnje nelinearne i složene načine.
Molekularna biologija i istraživanja na području genetike
Zaklada Rockefeller svjesno je temeljila na toj osnovnoj znan
stvenoj pogrešci - redukcionizmu. Njezini su znanstvenici ko
ristili izraz "genetsko programiranje" kao metaforu na rad raču
nala, ali nijednom znanstveniku nije uspjelo nekim genetskim
programom proizvesti neki organizam. Kao stoje istaknuo bri
tanski biolog, profesor Brian Goodwin: "Čovjeku je potrebno
veće znanje od poznavanja genetskih proizvoda da bi shvatio
nastanak oblika organizama".
Te sitnice nisu nimalo zanimale eugeničare Zaklade Rocke
feller, koji su 1980-tih godina sebe prikazivali kao genetičare.
U to vrijeme mnogi pripadnici mlađeg naraštaja biologa i znan
stvenika koji su dobivali stipendije Zaklade Rockefeller nisu
imali pojma o tome da su eugenika i genetika na bilo koji način
224