Page 223 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 223
Tijekom 1970-tih godina među molekularnim biolozima u
Sjedinjenim Američkim Državama vodila se oštra rasprava o
tome treba li uopće nastaviti istraživanja rekombinantne DNK,
što je kasnije nazvano genetskim inženjerstvom, ili ga, zbog
mogućih i nepredvidivih opasnosti po život na ovome planetu
i moguće ekološke katastrofe, u interesu čovječanstva, treba
dragovoljno prekinuti. Do 1973. već su u laboratoriju bile stvo
rene osnovne tehnike genetskog inženjerstva.
Biolog Robert Mann, umirovljeni profesor Sveučilišta u
Aucklandu, objasnio je taj problem rockefellerovskim redukcio-
nističkim pristupom. Takav redukcionistički pristup razlog je
zanemarivanju analize o mogućim rizicima. Mann je rekao:
"Pokušaji analize rizika od genetskog inženjerstva očito je osuđ
en na propast. Sustav žive stanice, čak i ako se u nju ne unose
nikakav virus ni strani plazmid (ili samo prion), neusporedivo
je složeniji od nuklearnog reaktora. Nemoguće je zamisliti sve
mogućnosti lošeg završetka takvog unosa strane nasljedne osno
ve... Neka cijepanja gena mogu dati željene rezultate, mnoga
druga ne daju nikakvih rezultata, ali pritom moguća bitna za-
stranjenja, kao i kod nuklearne energije, navode na odluku da
taj pristup znanosti i životu treba isključiti".
Taj Mannov poziv na uzbunu bio je samo jedan od bezbroj
nih upozorenja znanstvenika. No sva ta upozorenja pokopao je
moćni propagandni stroj agrobiznisa, koji stoji iza genetskog
inženjerstva. Mann kaže: "Za prijenos nekog gena u nesrodnu
vrstu genetsko inženjerstvo koristi male dijelove DNK nazva
ne plazmidima. Uobičajeno je mišljenje da je plazmid, kojim se
ugrađeni strani gen uvodi u genetski modificirani mikroorga
nizam, predvidiv i neprenosiv... (naprotiv), ne postoji "sigu
ran" plazmid... zagonetka koju ćemo možda morati rješavati da
bismo preživjeli jest: što učiniti kako bi se transfer gena za otpor
nost na antibiotike u druge organizme usporio ili zaustavio...?
Ali genetski varalice tvrde da mogu, poput Boga, predvidjeti
226