Page 223 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 223

Tijekom  1970-tih  godina među  molekularnim  biolozima  u
        Sjedinjenim  Američkim  Državama  vodila  se  oštra  rasprava  o
        tome treba li uopće nastaviti istraživanja rekombinantne DNK,
        što  je  kasnije  nazvano  genetskim  inženjerstvom,  ili  ga,  zbog
        mogućih  i nepredvidivih opasnosti po  život na ovome planetu
        i  moguće  ekološke  katastrofe,  u  interesu  čovječanstva,  treba
        dragovoljno prekinuti. Do  1973. već su u laboratoriju bile stvo­
        rene  osnovne  tehnike  genetskog  inženjerstva.
           Biolog  Robert  Mann,  umirovljeni  profesor  Sveučilišta  u
        Aucklandu,  objasnio je taj problem rockefellerovskim redukcio-
        nističkim  pristupom.  Takav  redukcionistički  pristup  razlog je
        zanemarivanju  analize  o  mogućim  rizicima.  Mann  je  rekao:
        "Pokušaji analize rizika od genetskog inženjerstva očito je osuđ­
        en na propast.  Sustav žive stanice,  čak i  ako se  u  nju ne unose
        nikakav virus ni strani plazmid  (ili samo prion), neusporedivo
        je  složeniji  od nuklearnog reaktora.  Nemoguće je zamisliti  sve
        mogućnosti lošeg završetka takvog unosa strane nasljedne osno­
        ve...  Neka  cijepanja  gena mogu  dati  željene  rezultate,  mnoga
        druga ne  daju  nikakvih  rezultata,  ali pritom  moguća bitna  za-
        stranjenja,  kao  i  kod nuklearne  energije,  navode  na odluku  da
        taj  pristup znanosti  i  životu treba isključiti".
           Taj  Mannov poziv na uzbunu  bio je samo jedan od bezbroj­
        nih upozorenja znanstvenika.  No  sva ta upozorenja pokopao je
        moćni  propagandni  stroj  agrobiznisa,  koji  stoji  iza  genetskog
        inženjerstva.  Mann kaže:  "Za prijenos  nekog gena u nesrodnu
        vrstu  genetsko  inženjerstvo  koristi  male  dijelove  DNK  nazva­
        ne plazmidima.  Uobičajeno je mišljenje da je plazmid,  kojim se
        ugrađeni  strani  gen  uvodi  u  genetski  modificirani  mikroorga­
        nizam,  predvidiv  i  neprenosiv...  (naprotiv),  ne  postoji  "sigu­
        ran" plazmid... zagonetka koju ćemo možda morati rješavati da
        bismo preživjeli jest: što učiniti kako bi se transfer gena za otpor­
        nost na antibiotike u druge organizme  usporio  ili  zaustavio...?
        Ali  genetski  varalice  tvrde  da  mogu,  poput  Boga,  predvidjeti

        226
   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228