Page 32 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 32
dekreta i ekonomskom "šok terapijom" koju je uveo prekršio
odredbe međunarodnoga prava.
Želeći prikriti tu neugodnu činjenicu, u situaciji kada su se
počeli širiti prosvjedi protiv iračke privatizacije i žestoki napa
di na američke kompanije, Bremer je odletio u Washington kako
bi s predsjednikom Bushom dogovorio novu shemu preuzimanja
iračkoga gospodarstva. To je rezultiralo prijelaznom Vladom
Ijada Alavija i najavom novih izbora koji će se održati u siječnju
2005. Alavija je odabrao Washington kao svoga štićenika koji
je godinama radio za CIA-u, sa zadaćom da "na legalan način"
provede nelegalne Bremerove dekrete.
Dekretom broj 39 tih, kako su ih u Iraku nazvali, "Bremero-
vih zakona", iračka industrija i tržište otvoreni su stranim ula
ganjima, uz vrlo malo ograničenja. Time je ovoj i idućoj iračkoj
prijelaznoj Vladi znatno otežano opozvati ili ukinuti bilo koju
od nametnutih političkih mjera.
Člankom 26. Iračkoga prijelaznoga ustava Bremer je cemen
tirao Dekret broj 39 i sve druge dekrete. Naime, tim je člankom
utvrđeno da prijelazna Vlada, s američkom marionetom Ala-
vijem na čelu, nakon što joj Sjedinjene Američke Države pre
daju vlast, ne može mijenjati Bremerove zakone. To je ugrađe
no i u svih 100 Bremerovih zakona. Osim toga, Bremer je, po
vlastitome izboru, u sva iračka ministarstva postavio iračke bi
rokrate lojalne Sjedinjenim Američkim Državama i dao im ov
lasti kojima će moći odbaciti svaku odluku budućih iračkih vla
da.
Jamstvo takve politike osigurano je američkim vojnim sna
gama od 132.000 vojnika raspoređenih diljem Iraka, čvrsto usi
drenih u 14 novih američkih vojnih baza sagrađenih od 2003.
godine diljem te zemlje. Potkraj 2004. godine većini Iračana
postalo je jasno stoje Washington mislio kada je izgovarao svoje
plemenite riječi o "sijanju sjemena demokracije". To sjeme nije
imalo nikakve veze s mogućnosti da obični građani Iraka
odlučuju o vlastitoj sudbini.
35