Page 51 - William Engdahl - Sjeme Uništenja

zemlju pretvarali u pašnjake kako bi sačuvali kvalitetu tla. S
uvođenjem soje uvedena je poljoprivreda monokulture, s time
da soja isisava vitalne hranjive sastojke iz tla. To znači da će biti
potrebne sve veće količine umjetnoga gnojiva, a ne manje, kako
je obećavala kompanija Monsanto. Velika stada goveda, koja su
se uzgajala radi mlijeka i mesa, i koja su desetljećima slobodno
pasla na prostranim pašnjacima, stjerana su u skučene obore
američkoga tipa, kako bi oslobodila prostor za što veće količine
unosne soje. Tradicionalna polja žitarica, leće, graška i mahuna
gotovo su nestala.
Vodeći argentinski agroekolog Walter Pengue, specijalist za
utjecaj genetski modificirane soje, predvidio je sljedeće: "Ako
nastavimo ovim putem, možda za 50 godina, na zemlji se više
neće moći uzgajati ništa".
Godine 2004. gotovo polovica poljoprivrednoga zemljišta u
Argentini, koje pokriva 48% ukupne površine te zemlje, bila je
zasijana sojom. Od toga je 90 do 97% bila genetski modificira­
na soja kompanije Monsanto. Od 1988. do 2003. broj argentin­
skih farma za proizvodnju mlijeka smanjio se za 50%. Argenti­
na je prvi put u povijesti morala uvoziti mlijeko, iz Urugvaja,
po znatno višim cijenama. Kako je soja stotine tisuća seljaka
istisnula sa zemlje, zavladali su bijeda i neishranjenost.
U mirnijemu razdoblju iz 1970-tih godina, prije dolaska
Rockefellera i newyorških banaka, Argentina je imala jedan od
najviših životnih standarda na svijetu. Godine 1970. broj sta­
novnika koji je, po službenim statistikama, živio ispod granice
siromaštva iznosio je 5%. Godine 1988. taj se postotak povećao
na 30%, a 2002. na 51%.
Neishranjenost, koja je u Argentini do tada bila nepoznata,
godine 2003. procjenjivala se na razini između 11 i 17% ukup­
noga argentinskoga stanovništva, koje je tada brojilo 37 miliju­
na. U jeku drastične ekonomske krize, nastale zbog nemoguć­
nosti otplate vanjskoga duga, argentinski je narod spoznao da
se više ne može osloniti na tradicionalni način preživljavanja

54