Page 205 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 205
Naglo je odsječen iranski izvoz nafte od oko 3 miliona barela dnevno.
Zanimljivo je da je u tim kritičnim danima u januaru 1979. i proizvodnja
nafte u Saudijskoj Arabiji smanjena za nekih 2 miliona barela dnevno.
Radi povećanja pritiska na svjetskom tržištu nafte, British Petroleum je
objavio “force majeure” i otkazao neke velike ugovore za opskrbu naftom.
Rezultat je bio da su na roterdamskom slobodnom tržištu, na kojemu
su najveći prodavači nafte bili British Petroleum i Royal Dutch Shell,
početkom 1979. cijene nafte enormno skočile.
“Drugi naftni šok” iz 1970-ih bio je u toku.
Postoje naznake da su stvarni planeri iranskog vojnog udara i
dovođenja Homeinija na vlast, koji su se nalazili u Londonu i u redovima
starijih dužnosnika američkog liberalnog ustroja, odlučili uglavnom
ne informirati predsjednika Cartera o svojoj politici i njenim krajnjim
ciljevima. Energetska kriza u Sjedinjenim Državama koja je uslijedila bila
je glavni čimbenik Carterova poraza na izborima održanim godinu dana
nakon toga.
Nikada nije bilo stvarnoga pomanjkanja svjetskih zaliha nafte. Postojeći
su proizvodni kapaciteti Saudijske Arabije i Kuvajta mogli u svakom
trenutku zadovoljiti privremeni manjak od 5-6 miliona barela dnevno, što
je potvrdila istraga američkog Kongresa koju je nekoliko mjeseci kasnije
proveo Glavni računovodstveni ured (General Accounting Office).
Stvaranju katastrofalnog svjetskog šoka cijene nafte doprinijele su
neobično male zalihe nafte velikih multinacionalnih kompanija, Sedam
sestara. Cijena sirove nafte strahovito je skočila s nekih 14 dolara po barelu
u 1978. do astronomskih visina od 40 dolara po barelu za neke vrste sirove
nafte na slobodnom tržištu. Dugi su redovi za gorivo po cijeloj Americi
pojačali opće stanje panike, a Carterov ministar za energiju i bivši direktor
CIA-e James R. Schlesinger nije pomogao smiriti stanje kad je u februaru
1979. rekao Kongresu i medijima da će iransko smanjenje proizvodnje
nafte “čini se biti ozbiljnije” od arapskog naftnog embarga iz 1973. n
Nadalje se vanjska politika Trilateralne komisije Carterove Vlade
pobrinula dovesti u stanje nereda svako europsko, tj. njemačko i francusko
nastojanje da razviju kooperativnije trgovinske, ekonomske i diplomatske
odnose sa svojim susjedom Sovjetskim Savezom, pod plaštem detanta
i raznih energetskih sporazuma između Sovjetskog Saveza i Zapadne
Europe.
205