Page 205 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 205

Naglo je odsječen iranski izvoz nafte od oko 3 miliona barela dnevno.
          Zanimljivo je da je u tim kritičnim danima u januaru 1979. i proizvodnja
          nafte u Saudijskoj Arabiji smanjena za nekih 2 miliona barela dnevno.
          Radi povećanja pritiska na svjetskom tržištu nafte, British Petroleum je
          objavio “force majeure” i otkazao neke velike ugovore za opskrbu naftom.
          Rezultat  je  bio  da  su  na  roterdamskom  slobodnom  tržištu,  na  kojemu
          su  najveći  prodavači  nafte  bili  British  Petroleum  i  Royal  Dutch  Shell,
          početkom 1979. cijene nafte enormno skočile.
            “Drugi naftni šok” iz 1970-ih bio je u toku.
            Postoje  naznake  da  su  stvarni  planeri  iranskog  vojnog  udara  i
          dovođenja Homeinija na vlast, koji su se nalazili u Londonu i u redovima
          starijih  dužnosnika  američkog  liberalnog  ustroja,  odlučili  uglavnom
          ne  informirati  predsjednika  Cartera  o  svojoj  politici  i  njenim  krajnjim
          ciljevima. Energetska kriza u Sjedinjenim Državama koja je uslijedila bila
          je glavni čimbenik Carterova poraza na izborima održanim godinu dana
          nakon toga.
            Nikada nije bilo stvarnoga pomanjkanja svjetskih zaliha nafte. Postojeći
          su  proizvodni  kapaciteti  Saudijske  Arabije  i  Kuvajta  mogli  u  svakom
          trenutku zadovoljiti privremeni manjak od 5-6 miliona barela dnevno, što
          je potvrdila istraga američkog Kongresa koju je nekoliko mjeseci kasnije
          proveo Glavni računovodstveni ured (General Accounting Office).
            Stvaranju  katastrofalnog  svjetskog  šoka  cijene  nafte  doprinijele  su
          neobično male zalihe nafte velikih multinacionalnih kompanija, Sedam
          sestara. Cijena sirove nafte strahovito je skočila s nekih 14 dolara po barelu
          u 1978. do astronomskih visina od 40 dolara po barelu za neke vrste sirove
          nafte na slobodnom tržištu. Dugi su redovi za gorivo po cijeloj Americi
          pojačali opće stanje panike, a Carterov ministar za energiju i bivši direktor
          CIA-e James R. Schlesinger nije pomogao smiriti stanje kad je u februaru
          1979. rekao Kongresu i medijima da će iransko smanjenje proizvodnje
          nafte “čini se biti ozbiljnije” od arapskog naftnog embarga iz 1973. n
            Nadalje  se  vanjska  politika  Trilateralne  komisije  Carterove  Vlade
          pobrinula dovesti u stanje nereda svako europsko, tj. njemačko i francusko
          nastojanje da razviju kooperativnije trgovinske, ekonomske i diplomatske
          odnose  sa  svojim  susjedom  Sovjetskim  Savezom,  pod  plaštem  detanta
          i  raznih  energetskih  sporazuma  između  Sovjetskog  Saveza  i  Zapadne
          Europe.



                                                                     205
   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210