Page 206 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 206
F. William Engdahl: Stoljeće rata
Carterov savjetnik za nacionalnu sigurnost Brzezinski i ministar
vanjskih poslova Vance proveli su svoju politiku “luka krize” i proširili
nerede iranske revolucije duž južnih granica Sovjetskog Saveza. Od
Pakistana preko Irana američke su inicijative stvorile nestabilnost ili čak
još gore stanje.
Zatim je došao Brzezinskijev politički pomak-”kineska karta”.
Sjedinjene Države su diplomatski priznale komunističku Kinu u
decembru 1978. i opozvale priznanje nacionalističkog kineskog režima na
Tajvanu, čime su komunističkoj Kini dale pravo veta u Vijeću sigurnosti
Ujedinjenih naroda i pristup američkoj tehnologiji i vojnoj pomoći. Na
jednom sastanku na vrhu u januaru 1979. njemački je kancelar Schmidt
uputio jak protest predsjedniku Carteru da je njegova politika “kineske
karte”krajnje destabilizirajuća za krhke njemačko - sovjetske odnose, jer ta
politika stvara u Moskvi dojam da NATO agresivno okružuje SSSR u luk
haosa i vojne netrpeljivosti.
A onda je u oktobru 1979. povrh drugoga naftnog šoka iz te godine,
došao anglo-američki financijski šok stoljeća. Toga je avgusta, prema
savjetu Davida Rockefellera i drugih utjecajnih glasova bankarskog
ustroja s Wall Streeta, predsjednik Carter imenovao Paula Volckera
vodećim čovjekom Banke za federalne rezerve SAD-a [čovjeka koji je
u avgustu 1971. bio glavni tvorac politike odvajanja dolara od zlatnog
standarda]. Paul A. Volcker, bivši dužnosnik u Rockefellerovoj banci Chase
Manhattan, i naravno član Trilateralne komisije Davida Rockefellera, bio
je predsjednik Njujorških federalnih rezervi u vrijeme njegova imenovanja
na dužnost predsjednika najmoćnije središnje banke svijeta - Banke za
federalne rezerve SAD-a.
Usprkos činjenici da je cijena nafte od 40 dolara po barelu
predstavljala drastično poskupljenje u dolarima, razmjer je toga naftnog
šoka, u kombinaciji s rastućom međunarodnom zabrinutošću zbog
nekompetentne Carterove Vlade, doveo do daljnjeg slabljenja dolara. Već
od početka 1978. dolar je pao više od 15% u odnosu na njemačku marku
i druge veće valute. Cijena je zlata naglo rasla u septembru 1979., kada je
dosegnula rekordnu visinu od skoro 400 dolara po unci. Arapski i drugi
ulagači radije su ulagali u zlato nego u dolare. Već u septembru 1978. dolar
je toliko pao da je skoro došlo do panike kad se saznalo da je Monetarna
agencija u Saudijskoj Arabiji počela likvidirati vrijednosnice američkog
Ministarstva financija vrijedne milijarde dolara. Izgledalo je da je politika
206