Page 10 - Željko Škrinjar - Geoinzenjering, klima i zdravlje

UVODNO

Svojevrsna uvertira mog ulaska u svijet geoinženjeringa dogodila se 15. listopada
2014. godine kratko prije 2 sata ujutro, kad me nešto probudilo iz sna. Povremeno,
kroz prozor, u daljini sam mogao vidjeti kratkotrajne bljeskove na nebu.
Prvo me začudila njihova pravilnost. Pojavi se usamljeni bljesak, bude sličnog in-
tenziteta i traje uvijek jednako kao i prethodni – nešto kraće od jedne sekunde, a po-
tom mrak. Onda opet isto – usamljeni bljesak pa opet neko vrijeme ništa. Počnem
brojati sekunde između bljeskova i vidim da se uvijek iznova radi o broju blizu 90.
Uzmem sat i mjerim vrijeme. Opet isto – minuta i 35 sekundi s maksimalnim odstu-
panjem od par sekundi. I tako sve do 2:30 h. Nakon toga zatišje, a dvadeset minuta
kasnije, u 2:50 h opet isto, samo ovog puta nešto dalje i istočnije. Kao da je netko
u međuvremenu zadao nove prostorne parametre programu koji sve to radi. A sve
to bez ijednog zvuka, bez grmljavine (barem nije doprla do mene). Još neko vrijeme
sam pratio što se događa, a potom zaspao.
Pred jutro novo buđenje. Ovog puta nađoh se usred „vatrometa“. Posvuda blje-
skovi kakve nikada prije nisam vidio. Munje se spojile u prostoru i vremenu. A kiša
pljušti ili, bolje reći, lijeva.

Pitam se kako odjednom tolika količina kiše može pasti u tako kratkom vremenu
i prisjetim se što je Nikola Tesla otprilike stotinu godina ranije napisao u knjizi „Moji
pronalasci“ (My Inventions) o događaju iz vremena dok je još bio dječarac:
„Jednog dana, dok sam lutao planinama, morao sam potražiti zaklon pred olujom
koja se približavala. Nebo se zastrlo teškim oblacima, ali kiša kao da se dvoumila,
dok iznenada nije bljesnula munja, a nekoliko trenutaka zatim – potop. To što sam
vidio, potaknulo me da razmišljam. U ovom događaju dvije su pojave bile očito tije-
sno povezane kao uzrok i posljedica, i malo razmislivši zaključio sam da je električna
energija, koja izaziva da se tolika kiša prolije, bez značaja, ali je pri tome munja
djelovala poput osjetljivog okidača. To je pružalo divnu mogućnost da se učini nešto
veliko. Kad bismo mogli proizvesti električne učinke tražene kvalitete, čitav planet i
uvjeti života mogli bi se promijeniti. Sunce diže vodu iz oceana, a vjetrovi je raznose
po dalekim krajevima gdje ostaje u savršenoj ravnoteži. Kad bi bilo u našoj moći da
je uznemirimo bilo gdje i kada je želimo, naša volja mogla bi upravljati ovom za život
neophodnom bujicom. Mogli bismo natapati pustinje, stvarati jezera i rijeke, opskr-
bljivati se pokretačkom snagom vode u neograničenim količinama...“.

Znači, munje su okidači za kišu. A dobro je znano da je Tesla u svom vremenu
stvarao munje i „igrao“ se s atmosferom.
Tko kaže da se netko nije i sada zaigrao pa malo jače naelektrizirao atmosferu
kako bi kasnije, kada dođu hladniji vodonosni oblaci, izazvao potop.

Željko Škrinjar 9