Page 23 - Željko Škrinjar - Geoinzenjering, klima i zdravlje
P. 23

O  poveznici  između  munja  i  oborina  već  je  bilo  riječi,  a  prisutnost  metala  u
            atmosferi, npr. aluminij, sa svojom dobrom električnom vodljivosti, visokim specifič-
            nim toplinskim kapacitetom i nekim drugim specifičnim svojstvima, dodatno otvara
            prostor za manipulaciju vremenom.
               Povucimo još paralelu između primjera s najlonom na tlu i procesa u atmosferi.
            Zamislimo li situacije u kojima, u jednom slučaju, udarimo štapom po orošenom
            najlonu, a u drugom stvorimo munje u vlagom zasićenoj atmosferi, u prvom slučaju
            dobijemo stresanje kapljica vode s najlona po površini ispod njega, a u drugom obil-
            ni pljusak, u ekstremnoj varijanti i poplave, na određenom području.



            Kako stvoriti uragan

               Netko može doći na ideju stvoriti uragan. Odgovor na pitanje, da li je to moguće
            i kako to postići, potražimo u sljedećem razmatranju.
               Krenimo, za početak, od sudopera napunjenog vodom i s čepom u otvoru na
            dnu sudopera. U tom slučaju imamo stabilno i mirno početno stanje i ništa se ne
            događa. Međutim, izvadimo li čep, pod djelovanjem gravitacijske sile doći će do
            istjecanja vode iz sudopera. Prva će isteći voda bliža otvoru, a ostatak vode će se,
            istovremeno, polako početi približavati otvoru. Kako se voda približava otvoru, dobi-
            va na brzini i stvara se vrtlog koji jača i koji će se zadržati sve dok sva voda ne isteče
            iz sudopera.
               Prebacimo se sada iz sudopera u atmosferu. Fizikalno gledano, događa se isto,
            samo što u atmosferi, umjesto tekuće vode, imamo vodenu paru na koju istovre-
            meno s gravitacijskom silom djeluje sila uzgona koju svojom energijom stvara Sun-
            ce. Nakon što se zagrijavanjem zraka na površini Zemlje, a potom i njegovim podi-
            zanjem uvis, oslobodi prostor, na to mjesto pod utjecajem razlike tlakova premješta
            se okolna zračna masa, a potom slijedi isti učinak koji smo već opisali kod sudopera
            – stvara se vrtlog koji pod utjecajem energije uzgona i nekih drugih zakonitosti ubr-
            zava i poprima veliku brzinu, a time i razornu snagu. Jedina razlika je u tome da se
            kod sudopera događa ponor, a u atmosferi uzgon vode, tj. vodene pare.
               Da bi nastao uragan, potrebne su neke fizikalne pretpostavke, ali nakon što se
            one ostvare, dovoljan je i manji poticaj koji će u pogodnim okolnostima djelovati na
            atmosferu i pokrenuti zračne mase i sve će na kraju rezultirati pojavom koju naziva-
            mo uragan. Taj poticaj mora biti lokalnog karaktera, kao što je i otvor na sudoperu,
            i mora se dovesti dovoljna količina energije koja će zagrijati zrak na tom uskom pro-
            storu. Uz pretpostavku da na ciljano mjesto na Zemljinoj površini možemo dovesti
            dodatnu energiju, tada raste i vjerojatnost da se na tom mjestu stvori sila uzgona i
            to mjesto postaje ishodište uragana.
               Da bi se utjecalo na vrijeme i da bi se postigli željeni učinci, potrebna je energija
            kojom će se stvoriti razlika u temperaturi, tj. svojevrstan temperaturni napon (nema
            niti električne struje bez električnog napona). Da bismo taj temperaturni napon



            22                      Geoinženjering, klima i zdravlje
   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28