Page 28 - Željko Škrinjar - Geoinzenjering, klima i zdravlje

Još jedan slučaj bit će nam jako zanimljiv u razmatranjima o vremenu. Promijeni-
mo li strukturu kondenzatora tako da na jednu njegovu stijenku dodamo malo vodlji-
vog materijala, posljedica toga bit će da će na tom mjestu, već pri manjem naponu,
zbog stvaranja jačeg električnog polja, lakše doći do električnog proboja (slika 17.).

Slika 18. Model toka vode (isparavanje) po uzoru na električni kondenzator

Prebacimo se sada u domenu vremenskih (ne)prilika. U ovom slučaju Sunce ima
ulogu pokretačke sile koja s površine tla ili s vodene površine diže u zrak vodenu
paru (slika 18.). Ovisno o prisutnim fizikalnim parametrima, atmosfera može primiti
više ili manje vodene pare, prije nego se ona počne zgušnjavati, nakon čega više ne
može ostati u zraku, pa počinje padati.
Kod električnog kondenzatora pokazali smo da za određenu količinu naboja, na-
kon što se promijene uvjeti i poveća električni napon, dolazi u jednom trenutku do
proboja i elektricitet kreće (najkraćim putem / putem najmanjeg otpora) od jednog
pola kondenzatora prema drugom.
Kad je riječ o vodenoj pari i vodi, za jednaku količinu vodene pare, kada dođe do
snižavanja temperature, doći će u jednom trenutku također do „proboja“ i voda će
početi padati prema tlu. Što je promjena temperature veća, tj. hlađenje naglije, to će
se vodena masa brže zgušnjavati i snažnije i obilnije (kiša, snijeg, led) padati na tlo.

Slika 19. Oblaci, oborine i munje Slika 20. Čestice metala u atmosferi

Željko Škrinjar 27