Page 524 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 524

SVETO PISMO                         STARI SAVEZ                           PSALMI
           koje smišljaju.  3 Jer  se zli hvali sebičnim   hramu svome. Na nebesima je presto
           željama duše svoje, i onaj ko nepravedan   Gospodnji.  Oči  njegove  posmatraju,
           dobitak stiče blagosilja samog sebe; prezi-  pogled njegov ispituje  sinove ljudske.  5
           re Gospoda. 4 Zli u nadmenosti svojoj ne   Gospod ispituje i pravednoga i zloga, a
           traži Boga,  u svim zamislima njegovim    onoga ko voli nasilje, silno mrzi duša nje-
           nema Boga. 5 Putevi su njegovi uvek krivi.   gova. 6 Pustiće na zle kišu zamki, vatre i
           Sudovi su tvoji uklonjeni ispred njega, i na   sumpora, i vruć vetar, kao  čašu koju  će
           sve svoje neprijatelje on s prezirom gleda.   morati ispiti. 7 Jer Gospod je pravedan, on
           6 U srcu svome govori: „Neću posrnuti, iz   voli pravedna dela.  Čestiti  će gledati lice
           naraštaja u naraštaj nevolja me neće sna-  njegovo.
           ći.”  7  Usta su mu puna  kletvi, prevare i
           nasilja. Pod njegovim su jezikom nevolja i   Upravitelju, za izvođenje  na nižoj oktavi.
           zlo. 8 Blizu naselja u zasedi sedi, iz potaje   Davidova pesma.
           ubija nedužnoga. Oči njegove nesrećnika           Spasi me,  Gospode, jer nema
                                                             više vernog čoveka, jer je nestalo
           vrebaju. 9 Iz potaje vreba kao lav iz skro-  12
           višta  svoga.  Vreba da zgrabi nevoljnika.        vernih među sinovima ljudskim. 2
           Hvata ga i u mrežu svoju povlači. 10 Satr-  Neistinu govore jedan drugome, laskavim
           ven je nevoljnik, slomljen je; čitava vojska   usnama govore i srcem dvoličnim.  3
           klonulih pada u jake kandže zloga.  11 U   Gospod će istrebiti sve usne laskave, jezik
           srcu svome on govori: „Bog je zaboravio.   koji oholo govori,  4 one što govore: „Na
           Okrenuo je lice svoje.  Neće on to nikad   jeziku smo jači. Usnama svojim govorimo
           videti.” 12 Ustani, Gospode. Bože, podigni   šta god želimo. Ko će nad nama gospoda-
           ruku svoju. Ne zaboravi one koji su u ne-  riti?”  5 „Zbog pustošenja poniznih, zbog
           volji. 13 Zašto zao čovek prezire Boga? U   jecaja onih  u oskudici, sada  ću ustati”,
           srcu svome govori: „Bog ne mari.” 14 Jer   kaže Gospod. „Izbaviću ih od onih koji ih
           ti vidiš nevolju i muku. Posmatraš ih, da bi   preziru.”  6 Reči su Gospodnje  čiste reči,
           ih u ruku svoju uzeo. Tebi se prepušta    kao srebro pročišćeno u topioničkoj peći u
           nesrećnik, siroče.  Ti si pomoćnik njegov.   zemlji,  sedam puta pročišćeno.  7 Gospo-
           15 Satri mišicu opakom i zlom, da se traži   de, ti ćeš ih čuvati; svakoga od njih dove-
           i ne nađe više njegovo zlo. 16 Gospod je   ka ćeš štititi od ovog zlog naraštaja. 8 Zli
           kralj doveka, u svu večnost. Nestali su   idu uokolo,  jer se podlost veliča među
           narodi sa zemlje njegove. 17 Gospode, ti   sinovima ljudskim.
           ćeš  čuti molbe krotkih.  Pripremićeš srce
           njihovo. Prignućeš uho svoje,  18 da  daš   Upravitelju. Davidova pesma.
           pravdu siročetu i potlačenom, da niko više        Dokle ćeš me, Gospode, zaborav-
                                                             ljati? Zar zauvek? Dokle  ćeš od
           ne drhti pred čovekom smrtnim.            13
                                                             mene okretati lice svoje? 2 Dokle
           Upravitelju. Davidov psalam.              ću se boriti u duši svojoj, po ceo dan nositi
                   Gospod je utočište moje. Kako
           11                                        tugu u srcu svome? Dokle  će se nada
                   smete reći duši mojoj: „Odleti u
                                                     mnom neprijatelj moj uzdizati? 3 Pogledaj
                   goru kao ptica!  2 Jer,  gle, zli   me, usliši me, o Gospode, Bože moj. Nek
           natežu luk, za tetivu zapinju strelu svoju,   zasijaju oči  moje, da ne zaspim  smrtnim
           da iz mraka gađaju  one koji su  čestitog   snom, 4 Da ne kaže neprijatelj moj: „Po-
           srca. 3 Kad se temelji pravde ruše, šta da   bedio sam ga!” Da se ne raduju protivnici
           učini pravednik?”  4 Gospod je u svetom   moji što posrćem. 5 Ali ja se u tvoju milost


                                                ~ 524 ~
   519   520   521   522   523   524   525   526   527   528   529