Page 133 - Kuran

* 44. "Zbrkanih li snova!” - rekoše oni - "mi snove ne znamo tumačiti."
* 45. I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji
se spasio, i reče: "Ja ću vam protumačiti san, samo me pošaljite!”
* 46. "Jusufe, o prijatelju, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava
pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih - pa
da se vratim ljudima, da bi oni saznali."
* 47. "Sijaćete sedam godina uzastopno" - reče - "pa ono što požanjete u
klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti,

* 48. jer će poslije toga doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za
njih pripremili, ostaće jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati.
* 49. Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju
biti i u kojoj će cijediti."
* 50. I vladar reče: "Dovedite mi ga!" I kad Jusufu izaslanik dođe, on reče:
"Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: ’Šta je s onim ženama koje su svoje
ruke porezale - Vlasnik moj dobro zna spletke njihove!’"*
* 51. "Šta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navraćale?" - upita vladar. -
"Bože sačuvaj!” - rekoše one - "mi o njemu ništa ružno ne znamo!" - "Sad će
isitina na vidjelo izaći" - reče upravnikova žena - "ja sam njega na grijeh
navraćala, on je istinu rekao.*
* 52. Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila
jer Allah ne dâ da se ostvare lukavstva podmuklih.
* 53. Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se
Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je."

* 54. I vladar reče: "Dovedite mi ga, uzeću ga u svoju svitu" - i pošto
porazgovara s njim, reče mu: "Ti ćeš od danas kod nas utjecajan i pouzdan
biti."

* 55. "Postavi me” - reče - "da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam
zaista čuvaran i znan."
* 56. I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je
htio: milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo da
propadne nagrada onima koji dobra djela čine.
* 57. A nagrada na onome svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se
grijeha čuvaju.
* 58. I dođoše braća Jusufova i uđoše k njemu, pa ih on poznade, a oni
njega ne poznadoše.

* 59. I kad ih namiri hranom potrebnom, reče: "Dovedite mi svoga brata
koji je ostao s ocem vašim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne
može biti bolje primam.

128