Page 233 - Kuran
P. 233

* 16. A i Ibrahima. "Allahu se jedino klanjate" - govorio je on narodu
               svome - "i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate.

                   * 17. Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima se
               vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu
               od Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! - Njemu ćete
               se vratiti." -
                   * 18. Ako vi smatrate lažnim mene, pa smatrali su lažnim svoje poslanike i
               narodi prije vas; a poslanik je jedino dužan da jasno obznani.
                   * 19. Zar ovi ne vide kako Allah sve iz ničega stvara? On će to opet učiniti;
               Allahu je to, zaista, lahko.
                   * 20. Reci: "Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I, Allah
               će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može;
                   * 21. On kažnjava onoga koga On hoće i milost ukazuje onome kome On
               hoće, i njemu ćete se vratiti.
                   * 22. Njegovoj kazni nećete umaći ni na Zemlji ni na nebu, a nemate,
               mimo Allaha, ni zaštitinika ni pomagača.
                   * 23. A onima koji neće da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s njime,
               njima nije stalo do Moje milosti - njih čeka patnja nesnosna."
                   * 24. Odgovor naroda njegova bijaše: "Ubijte ga ili spalite!" - ali, Allah ga
               je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje.*

                   * 25. "Vi ste" - reče on - "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu
               na ovome svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na
               Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati,
               vatra će vaše boravište biti, i niko vam u pomoć neće moći priteći."
                   * 26. I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reče: "Ja se selim onamo kuda
               mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar."

                   * 27. I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim
               vjerovjesništvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sačuvali,
               a na onome će, doista, jedan od onih dobrih biti.
                   * 28. I Luta. Kada narodu svome reče: "Vi činite takav razvrat kakav prije
               vas niko na svijetu nije činio:
                   * 29. s muškarcima općite, po drumovima presrećete, i na skupovima
               svojim najodvratnije stvari činite" - odgovor naroda njegova bijaše: "Učini da
               nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!"
                   * 30. "Gospodaru moj," - reče on - "pomozi mi protiv naroda grješnog!’

                   * 31. I kad izaslanici naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše: "Mi ćemo
               uništiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici."






                                             228
   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238