Page 233 - Kuran
P. 233
* 16. A i Ibrahima. "Allahu se jedino klanjate" - govorio je on narodu
svome - "i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate.
* 17. Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima se
vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu
od Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! - Njemu ćete
se vratiti." -
* 18. Ako vi smatrate lažnim mene, pa smatrali su lažnim svoje poslanike i
narodi prije vas; a poslanik je jedino dužan da jasno obznani.
* 19. Zar ovi ne vide kako Allah sve iz ničega stvara? On će to opet učiniti;
Allahu je to, zaista, lahko.
* 20. Reci: "Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I, Allah
će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može;
* 21. On kažnjava onoga koga On hoće i milost ukazuje onome kome On
hoće, i njemu ćete se vratiti.
* 22. Njegovoj kazni nećete umaći ni na Zemlji ni na nebu, a nemate,
mimo Allaha, ni zaštitinika ni pomagača.
* 23. A onima koji neće da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s njime,
njima nije stalo do Moje milosti - njih čeka patnja nesnosna."
* 24. Odgovor naroda njegova bijaše: "Ubijte ga ili spalite!" - ali, Allah ga
je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje.*
* 25. "Vi ste" - reče on - "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu
na ovome svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na
Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati,
vatra će vaše boravište biti, i niko vam u pomoć neće moći priteći."
* 26. I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reče: "Ja se selim onamo kuda
mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar."
* 27. I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim
vjerovjesništvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sačuvali,
a na onome će, doista, jedan od onih dobrih biti.
* 28. I Luta. Kada narodu svome reče: "Vi činite takav razvrat kakav prije
vas niko na svijetu nije činio:
* 29. s muškarcima općite, po drumovima presrećete, i na skupovima
svojim najodvratnije stvari činite" - odgovor naroda njegova bijaše: "Učini da
nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!"
* 30. "Gospodaru moj," - reče on - "pomozi mi protiv naroda grješnog!’
* 31. I kad izaslanici naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše: "Mi ćemo
uništiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici."
228