Page 329 - Jeremy Rifkin - Entropija, novi pogled na svijet
P. 329
zahtevniji, to je fleksibilniji i bolje sposoban da se menja i
ponovo prilagođava novim okolnostima.
Bez obzira na to što se ova teorija kosi sa našim svakodnevnim
zdravim razumom. Živimo u svetu u kojem povećana složenost
sužava naše mogućnosti, stvara veću nefleksibilnost i povećava
verovatnoću kolapsa i fragmentacije. Teorija disipativnih
struktura je pokušaj da se obezbedi paradigma rasta za
energetsko okruženje zasnovano na obnovljivim izvorima
energije, baš kao što je Njutnovska fizika obezbedila paradigmu
rasta za okruženje sa neobnovljivim izvorima energije.
Treba zapamtiti da je Njutnovska fizika bila skrojena za
„nežive“ energetske resurse. Ona se bavi mrtvom materijom u
pokretu, čistom količinom. Stoga je potpuno neodgovarajuća
paradigma za energetsko okruženje koje je živo, obnovljivo i
tekuće. Nasuprot tome, teorija disipativnih struktura pruža
pogodnu naučnu osnovu za manipulaciju „živim“ izvorima
energije i upravo zbog toga se ona proglašava revolucionarnim
prodorom srazmernim razmerama sa Njutnovim zakonima. Kao
sveobuhvatna paradigma, teorija disipativnih struktura pruža
savršenu racionalizaciju za doba bioinženjeringa. Ona pozitivno
vrednuje povećanu biološku složenost i kontinuirano
preuređivanje žive materije u nove strukture, što je zapravo
suština genetskog inženjeringa. Sa disipativnim strukturama