Page 329 - Jeremy Rifkin - Entropija, novi pogled na svijet
P. 329

zahtevniji, to je fleksibilniji i bolje sposoban da se menja i

               ponovo prilagođava novim okolnostima.





               Bez obzira na to što se ova teorija kosi sa našim svakodnevnim

               zdravim razumom. Živimo u svetu u kojem povećana složenost

               sužava naše mogućnosti, stvara veću nefleksibilnost i povećava

               verovatnoću kolapsa i fragmentacije. Teorija disipativnih

               struktura je pokušaj da se obezbedi paradigma rasta za

               energetsko okruženje zasnovano na obnovljivim izvorima

               energije, baš kao što je Njutnovska fizika obezbedila paradigmu

               rasta za okruženje sa neobnovljivim izvorima energije.






               Treba zapamtiti da je Njutnovska fizika bila skrojena za

               „nežive“ energetske resurse. Ona se bavi mrtvom materijom u

               pokretu, čistom količinom. Stoga je potpuno neodgovarajuća

               paradigma za energetsko okruženje koje je živo, obnovljivo i

               tekuće. Nasuprot tome, teorija disipativnih struktura pruža

               pogodnu naučnu osnovu za manipulaciju „živim“ izvorima

               energije i upravo zbog toga se ona proglašava revolucionarnim
               prodorom srazmernim razmerama sa Njutnovim zakonima. Kao


               sveobuhvatna paradigma, teorija disipativnih struktura pruža
               savršenu racionalizaciju za doba bioinženjeringa. Ona pozitivno


               vrednuje povećanu biološku složenost i kontinuirano
               preuređivanje žive materije u nove strukture, što je zapravo

               suština genetskog inženjeringa. Sa disipativnim strukturama
   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334