Page 41 - Jeremy Rifkin - Entropija, novi pogled na svijet
P. 41
Stoga, ako izjave koje iznose naši građanski i javni lideri deluju
sve više odvojeno od stvarnosti i manje sposobno da objasne
probleme sa kojima se suočava naše društvo, krivica nije u
potpunosti njihova. Ako ćemo negde da krivicu svalimo, onda bi
trebalo barem deo krivice da svalimo na Dekarta, Loka, Smita i
njihove kolege. Na kraju krajeva, koristimo njihovu
metodologiju i ideje. Paradigma mehaničkog sveta doživela je
svoj najveći trijumf nakon objavljivanja dela Čarlsa Darvina „O
poreklu vrsta“ 1859. godine. Darvinova teorija biološke
evolucije bila je podjednako impresivna kao i Njutnova naučna
otkrića u fizici. Mogla je lako da potisne mehanički pogled na
svet sa centralne scene i da zauzme hegemoniju za sebe kao
potpuno novi organizacioni princip za društvo. To se nikada nije
dogodilo. Umesto toga, Darvinove teorije su postale dodatak
Njutnovoj svetskoj mašini. Pune implikacije Darvinovih otkrića
nikada nisu zaista istražene. Umesto toga, neke od površnijih
karakteristika njegove teorije su odmah prihvaćene i iskorišćene
na način koji je dodatno legitimisao mehanički pogled na svet.
Socijalni filozofi poput Herberta Spensera iskoristili su
Darvinovu teoriju evolucije vrsta kao neku vrstu pozitivnog
dokaza postojanja napretka u svetu. Spenser i takozvani socijalni
darvinisti pretvorili su koncept prirodne selekcije u koncept
preživljavanja najsposobnijih. Time su pružili dalju podršku
mehaničkom pogledu na svet koji tvrdi da lični interes vodi
povećanju materijalnog blagostanja, što vodi povećanju reda.