Page 122 - Ilijada

Homer: Ilijada

On se u duši poboji i prozbori tad Diomedu:
"Sine Tidejev, daj kopitonoge konje okreni!
140 Ili ne spoznaješ zar, da od Zeusa ti junaštva nema?
Danas bo Kronov sin pridružuje ovome sreću,
A sjutra on će je dati i nama, bude l' ga volja.
Nikoji čovjek se ne bi ispod volje Zeusove mogo
Otet, ni snažan veoma, jer Zeus je najjači od svih."
145 Grlati bojnik njemu Diomed odgovori ovo:
"Doista pravo si sve i valjano rekao, starče!
Ali je strašna tuga u duši i u srcu meni,
Jerbo će Hektor r'ječ među Trojcima kazati jednoć:
""Tidejev sin je bježeći od mene k lađama došo.""
150 On će se hvalit, tad zemlja nek široka poda mnom zine."
Njemu odgovori riječ Gerenjanin konjanik Nestor:
"Ajme Tideja hrabrog aj sine, što si to reko?
Ako i rekne Hektor, nejunak i plašljivac da si,
Ali mu vjerovat neće Dardanci, a ni Trojanci,
155 Pa ni štitonosnih trojskih junačina vjerovat neće
Žene, kojim si u prah oborio muževe mlade."
Nestor rekavši to kopitonoge okrene konje
Opet kroz nalogu bojnu, a Hektor i drugi Trojci
Gromotno vičući ljute izmetati strijele stanu.
160 Onda se prodere vrlo sjajnošljemac veliki Hektor;
"Tebe, Tidejev sine, brzokonjici Ahejci
Čašćahu stolićom, mesom i vrčima punim do sada,
Al' će te odsele grdit, jer ti se prometnu ženom.
Idi, strašljivče grdni, jer neću uzmicat tebi,
165 A ti se nećeš penjat na trojanske kule ni vodit
Lađama žene, već prije priredit ću pogubu tebi."
Tako mu reče, i sinak u duši Tidejev stane
Misliti dvoje: konje okrenut i borit se s njime.
Triput se zamisli junak u duši i u srcu triput;
170 Triput premudri Zeus s planina Idskih zagrmi
Trojcima dajući znak na odlučnu pobjedu bojnu.

d. Hektor navaljuje na oko. 172 -197.

Tada se prodere Hektor i ovo Trojancima vikne:
"Trojci i Likijci vi i Dardanci, borci izbliza,
Bud'te junaci, žestine, junaštva se sjetite, druzi!
175 Vidim, gdje milostivo Kronion namagnu meni,
Da će pobjedu dati i slavu, a Danajcem poraz.
Budale, koji ove načiniše zidove slabe,
Što ih nije vrijedno ni pogledat, snazi odoljet
Neće našoj, a konji preskočit će lako im jarak.
180 Al' kad nađem se već kod njihovih prostranih lađa,

122