Page 123 - Ilijada
P. 123

Homer: Ilijada



                              Onda neka se svaki za gorući pobrine oganj,
                              Da lađe zapalim njihne, dušmane da pokoljem ondje,
                              Danajce, kod crnih lađa, u dimu kada se nađu."
                              Reče i povikne glasno na konje veleći im r'ječi:
         185                  "Ksante i Podarže ti i Etone i divni Lampe,
                              Sada mi platite njegu, što njome vas čašćaše mnogo
                              Moja Andromaha, kći junačine Eetiona;
                              Medenu pšenicu vama Andromaha davaše prvim,
                              Vina vam m'ješaše ona, da pijete, srce l' vas nutka,
         190                  Prije no samom meni, što dičim se, da sam joj mlad muž.
                              Nego hajdete vi i poletite, ne bismo l' kako
                              Nestorov uzeli štit, što do neba ide mu slava,
                                                                          10
                              Da je od zlata sav, i sam i štapići  na njem;
                                                             11
                              I Diomedu ne bi l' konjokroti uzeli s pleći
         195                  Njegov umjetni oklop, oko kog se namuči Hefest.
                              Da to uzmemo dvoje, Ahejce mi bismo, mislim,
                              Natjerali još noćas zavesti se u brze lađe."



                                C. Hera hoće da pomogne Ahejcima. 198-211.


                                 Tako hvaleć se reče, al' zamjeri gospođa Hera,
                              Poljulja se na stocu i široki Olimp potrese;
                                                                       12
         200                  Bogu velikom tad Posidonu prozbori ona:
                              "Ao, zemljotrese ti širokovladni, srce ni tebi
                              Žalosno nije u grudma, što tako Danajci ginu!
                              Oni u Heliku tebi i Egu darove nose,


               10  185-192. Ovdje Hektor govori svojim konjima kao razumnoj čeljadi koja ga dobro razumije. Takova
               se crta nalazi još u 23. pjev., st. 403-416. I junaci hrvatskih i srpskih narodnih pjesama dosta često go-
               vore tako svojim konjima: vidi u T. Maretića, Naša narodna epika, str. 61-63. Hektor spominje svojim
               konjima kako ih je dobro njegovala žena njegova Andromaha, - bolje nego njega, svoga muža (ispo-
               redi u Vuka u pjesmi "Smrt Marka Kraljevića", gdje se kaže kako je Marko "Šarca konja svoga ukopao,
               bolje Šarca neg brata Andriju"); tako i u jednoj našoj narodnoj pjesmi spominje junak konju kako ga je
               dobro zobio u vrijeme kad je mjera zobi stajala dukat i kad su drugi junaci svojim konjima sve manje
               zobi davali. Na spomenutome mjestu u 23. pjevanju prijeti junak svojim konjima da će ih njegov otac
               posjeći, ako sad u natjecanju zaostanu za drugim konjima, - a u jednoj našoj narodnoj pjesmi Marko
               Kraljević prijeti Šarcu da će mu oči izvaditi i noge podlomiti, ako ne dostigne vilu. Što Hektor kaže da
               je Andromaha napajala konje vinom, i tome ima naličnih mjesta u našem narodnom pjevanju: u Vuka
               u pjesmi: "Sestra Leke kapetana" Marko polazeći na put ispija jedan čabar vina, a drugi čabar ispija
               njegov Šarac; u pjesmama "Marko Kraljević i Vuča dženeral" i "Marko Kraljević i Arapin" Marko pije
               vino, - "pola pije, pola Šarcu daje". - Imena Hektorovih konja u st. 185. sva su potpuno jasna: prvo
               (grč. xanthos) znači: plavac, drugo (grč. podargos): putalj, treće (aithon): riđan, četvrto (lampos): bije-
               lac.
               11  193. "štapići" na štitu iznutra, za koje se hvataju prsti lijeve ruke kad se štit drži. - Pjesnička hiperbo-
               la Nestorov štit od suhoga zlata.
               12  199. Olimp se trese u 1. pjev., st. 528-530. samo od toga što Zeus makne obrvama; otud se vidi da je
               Zeus mnogo jači od Here (a i od svih drugih bogova; vidi st. 17. i 27.).


                                                                                                       123
   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128