Page 156 - Ilijada
P. 156

Homer: Ilijada



                              Stupivši k njemu Nestor Gerenjanin konjanik njega
                              Probudi petom ga dirnuv i podjari koreći njega:
                              "Diži se, Tidejev sine, što spavaš noćcu cijelu?
         160                  Ne znaš li, kako Trojanci na pupčastom mjestu ravnice
                              Leže blizu lađa? - među nama prostor je malen."
                                 Reče, - i skoči iza sna veoma brzo Diomed,
                              Besjedu započne s njim i krilate prozbori r'ječi:
                              "Strašan si, starče ti, od posla ne prestaješ nikad!
         165                  Nema li ahejskih drugih sinova mlađih od tebe,
                              Koji bi išli svuda po vojsci i buditi mogli
                              Svakoga kneza? al' ti si tvrdoglav, starče, veoma!"
                                 Njemu prihvati riječ Gerenjanin konjanik Nestor:
                              "Doista pravo si sve i valjano rekao, sinko,
         170                  Ja nezazornih imam sinova, čeljadi imam
                              Mnogo, koji bi mogli obići i knezove pozvat,
                              Ali je velika vrlo Ahejce pritisla nužda.
                              Sada doista sve na oštricu britvinu stoji:
                                                                     7
                              Ili je živjet Ahejcem il' poginut jadno veoma.
         175                  Nego Ajasa brzog i Filejevoga sina
                              Idi probndi, jer mlađi od mene si, ako me žališ."
                                 Reče, - a onaj kožu od velikog žutoga lava,
                              Koja mu do nogu bješe, navuče i uzme koplje.
                              Onda ode i one dovede junake odande.
         180                     Kad se med skupljene ti umiješaju veće stražare,
                              Ne nađu stražarske vođe da spavaju ondje, već budni
                              Oni su ležali svi i u oružju svome su bili.
                              Kao kad ovce psi u oboru čuvaju mučno
                              I zv'jer silovitu čuju gdje dolazi k njima planinom
         185                  Po brdu, a nad njome od ljudi i pasa se tada
                              Veliki urnebes digne, te svima im nestane sanka:
                              Tako tvrdoga sna stražarima s očiju nesta
                              Stražeći zlu noć c'jelu; okretali su se sveđer
                              Na polje, ne bi li čuli Trojance gdje dolaze bliže.
         190                  Videć ih starac sav se poveseli, hrabrit ih stane,
                              Besjedu započne s njima i krilate prozbori r'ječi:

                              "Neka ne osvoji san, da ne bude radost dušmanma."

                                 Tako rekavši prođe preko jame, za njim ustopce
         195                  Knezovi argejski pođu, što pozvani bjehu u v'jeće.
                              Svijetli Nestorov sin i Merion za njima pođu,
                              Jerbo su oni sami pozivali druge na savjet.









               7  173. "sve na oštricu britvinu stoji", tj. sad se mora odlučiti: ili - ili (tj. ili život ili smrt).


                                                                                                       156
   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161