Page 164 - Ilijada
P. 164

Homer: Ilijada



         490                  Pos'ječe, toga bi on ostragu za nogu hvativ
                              Bacio dalje misleć u duši, kako će lako
                              Proći ljepogrivi konji ne bojeć se u srcu ništa,
                              Stupajuć preko mrtvaca još neučni vidjet mrtvace.
                              A kad Tidejev sin se na kralja namjeri veće,
         495                  Trinestom njemu slatki i medeni oduzme život;
                              Kralj je dihao teško, nad glavom mu stajaše zli san:
                              Tu noć Enejev unuk, jer odredi tako Atena.
                                                                        16
                              Tad kopitonoge konje otpregnu patnik Odisej
                              Pa ih remenjeni sveza i iz čete izgna ih oba
         500                  Udarajući ih lukom, jer nije se sjetio uzet
                              U ruke blistavi bič iz kraljevih presjajnih kola.
                              Divnome zvizne on Diomedu i tako se javi;
                              Ovaj stane u misli: pasjaluk kakav bi sada
                              Najveći mogo učinit: bi l' odvuko kola za rudu,
         505                  Gdje je oružje bilo, il' iznio uvis ih dignuv,
                              Ili bi mnogima drugim još Tračanom uzeo život.



                                      G. Povratak u ahejski oko. 507-579.


                                 Dok je u duši tako promišljao, a to Atena
                              Bliže pristupivši sad Diomedu divnome reče:
                              "Junačkog Tideja sine, na povratak misli, i k lađam
         510                  Kako ćeš prostranim doći, da ne bi došo bježeći
                              Da drugi koji bog Trojance ne probudi iz sna."
                                 Boginja reče, i njene Diomed posluša r'ječi,
                              Te on brže skoči na konje ; Odisej ih lukotn
                                                      17
                              Udri, a oni polete ka ahejskim lađama brzim.
         515                     To je spazio bog srebrnoluki dobro Apolon
                              Vidjevši gdje k Diomedu Atena boginja ide;
                              Srdeć se na nju on u trojanske u čete mnoge
                              Zađe i Resova vrlog sinovca Hipokoonta
                              Probudi, svjetnika tračkog; iza sna prene se ovaj
         520                  I vidi mjesto prazno, gdje konji stajahu brzi,
                              Opazi, gdje se u krvi junaci praćakaju teškoj,
                              Onda zajeca i svog drugara po imenu zovne,
                              Trojaca stane strašna pomaganja, stane ih vika,
                              Navru odasvud i djela strahovita motriti uzmu,
         525                  Što ih učiniše oni junaci te odoše k lađam.


               16  497. Taj je stih po svoj prilici kasnije umetnut, ali bez pravog smisla; vrlo je nevjerojatno da bi trački
               kralj vidio u snu baš svoga ubilca (Enejev unuk je Diomed), a nerazumljive su i riječi: jer odredi tako
               Atena.
               17  513. "skoči na konje", upravo bi trebalo reći: na konja jer na drugom je Odisej, što pjesnik izrijekom
               ne kaže ovdje, ali se jasno razabira iz st. 541. Ovdje dakle oba junaka ahejska jašu; u boju ne jašu ni-
               kad ni Ahejci ni Trojanci, već se bore samo s kola.


                                                                                                       164
   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169