Page 162 - Ilijada

Homer: Ilijada

Gdje ti dolazeć amo pastira ostavi ljudma,
Hektora? gdje su mu konji, gdje oružje njegovo bojno?
Kako drugi Trojanci, gdje straže oni, gdje leže?
Što li med sobom oni vijećaju, kane li ovdje
410 Ostati kod lađa blizu, daleko od grada svoga,
Il' će se, kad ih Ahejci savladaju, vratiti u grad?"
Dolon, Eumedov sin, ovako mu odvrati na to:
"Evo ću kazati sve to po istini potpuno tebi,
Hektor je sada med ljudma, što umiju svjetovat mudro,
415 Med njima vijeća on kraj groba Ila božanskog
Od vreve svake daleko. A što me, viteže, pitaš
Za straže, od njih napose ni jedna ne straži vojsku
Niti je čuva, jer što su zapalili vatara Trojci,
Kojim je dužnost, na javi su svi, i stražiti nutka
420 Jedan drugog, al' spe pomoćnici iz različnih mjesta
I prepuštaju Trojcem, da s' brinu za stražu sami,
Jerbo njihova djeca ni žene nijesu nablizu."
Tad odgovarajuć njemu Odisej dosjetljivi reče:
"Kako spavaju oni, konjokrote l' s njima Trojanci,
425 Ili su za se ti pomoćnici? reci, da znadem."
Njemu odgovori sin Eumedov Dolon ovako:
"Evo ću i to sve po istini kazati tebi.
Uz more jesu Peonci krivoluki i s njima Karci,
Lelezi jošte i divni Pelazgi, zatim Kaukonci,
430 Ljutice Mišani leže i Likijci pod gradom Timbrom,
Tu su i konjici dobri Meonci i vitezi Frizi.
Nego što ste me stali o svemu pitati tome?
Ako hoćete baš u trojanske u čete zaći,
Najzadnji Tračani jesu novodošlice na strani,
435 Kralj je među njima sin Ejonejev, Res mu je ime,
Konje veoma krasne i velike njegove vidjeh,
Od snijega su bjelji, u trku su na vjetar nalik.
Zlatom su nakićena i srebrom njegova kola,
S oružjem došo je zlatnim i golemim, da je divota
440 Vidjeti oružje to; ne priliči ljudima smrtnim,
Da bi ga nosili oni, već samim bozima vječnim.
Nego k hitroplovkama odved'te me lađama sada,
Ili me nemilim putom savež'te i ostav'te ovdje,
Dok se vratite vas dva odande, dok vidite sami,
445 Da li sam rekao pravo među vama ili nijesam."
Mrko pogleda njega Diomed jaki i reče:
"Nemoj, Dolone, mislit u duši, da ćeš umaći,
14
Ako si i reko krasno, kad u ruke naše si došo.

14 447. Diomed dakle zna da se Trojanac kojega ima u šakama zove Dolon, a on to ne može znati, jer
ga nikad prije nije vidio ni čuo o njemu, niti mu je on svoje ime rekao; ali slušačima pjesnikovim to je
ime dobro poznato iz pređašnjega; zato pjesnik naivno prenosi to znanje i na Diomeda. Takvih prim-
jera ima dosta u našem narodnom pjevanju; vidi u T. Maretića, Naša narodna epika, str. 107, 108.

162