Page 206 - Ilijada
P. 206

Homer: Ilijada



                                 Njemu odgovori bog Posidon zemljotresac ovo:
                              "Nikad se onaj čovjek ne vratio kući od Troje,
                              Nego se igrali psi na ovame na polju njime,
                                                                        9
                              Koji se od volje svoje iz borbe povlači danas!
         235                  Nego oružje uzmi i hajde; nama se valja
                              Žuriti, ako smo i dva, od koristi ne bismo l' bili.
                              Kad se i kukavci združe, junaštvo njihovo vr'jedi,
                              A nas dva bi se borit i s dobrim junacima znali."
                                 Tako rekavši bog u poslove vrati se ratne.
         240                  A kad u krasni svoj Idomenej dođe u čador,
                              Oružje krasno na sebe navuče i uzme koplja
                              Dva te pođe nalik na munju, koju Kronion
                              Pograbi rukom te njom zavrti s Olimpa sjajnog
                              Javljajuć ljudima znak, a zrake joj vrlo se sjaju:
         245                  Tako je blistala mjed Idomeneju, kada je trčo,
                              S prsiju. Subojnik s njim se Merion sastane dobar
                              Blizu čadora, po koplje po mjedeno baš je otišo,
                              Da ga donese, i jaki progovori tad Idomenej:
                              "Brziću, Molov sine Merione, najdraži druže,
         250                  Čemu si došao amo izišav iz pokolja bojnog?
                              Jesi li ranjen, pak muči oštrice tebe kopljano,
                              Ili mi dolaziš od kog glasnikom? Ja u čadoru
                              Svojem ne želim da sjedim, već želim da zađem u borbu."
                                 Razumni njemu ovu Merion besjedu reče:
         255                  "Oj Idomeneju ti, oj mjedenhalja Krećana kralju,
                              Idem, nije l' ti gdje u čadoru ostalo koplje,
                              Da ga donesem, jer svoje prelomih, koje sam imo,
                              Kada sam Dejfoba u štit junaka pogodio drskog."
                                 Njemu Krećana vođ Idomenej odgovori ovo:
         260                  "Hoćeš li jedno koplje il' dvadeset, sva ćeš ih naći
                              Gdje u čadoru mojem uz zidove sjajuć se stoje;
                              Trojanska koplja su to, sa junaka ih ubitih skidam,
                              Jerbo - mislim - daleko ne borim se ja od dušmana.
                              Zato imam kopalja, kvrgaša štitova imam,
         265                  Imam šljemova, imam i oklopa sv'jetlih i sjajnih."
                                 Razumni njemu ovu Merion besjedu reče:
                              "I ja imadem u svom čadoru i u lađi crnoj
                              Mnogo odora trojskih, al' uzet ih nije mi blizu.
                              Ne mislim ni ja, da s uma žestinu sam smetnuo svoga,
         270                  Nego u junačkoj slavi - u borbi med prvima stojim,
                              Kada se bojna svađa zapodjene. Gdjekoji valjda
                              Drugi od Ahejaca mjedenhalja ne vidi mene,
                              Kad se u ratu borim, al' mislim, ti da me vidiš."
                                 Njemu Krećana vođ Idomenej odgovori ovo:
         275                  "Znadem, kakav si junak, govoriti čemu ti treba?
                              Ta da se kod lađa svi mi boljari u zasjedu kupit

               9  233. tj. drpajući njegovo tijelo; vidi 1. pjev., st. 5-6.


                                                                                                       206
   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211