Page 240 - Ilijada
P. 240

Homer: Ilijada



                              "Hektore, Prijamov sine, od ostarh zašto junaka
         245                  Sjediš daleko slab, da l' te muka snalazi kakva?"
                                 Ranjeni teško Hektor sjajnošljemac odvrati njemu:
                              "Tko si, predobri bože, što sada pitaš me eto?
                              Ne znaš li, da me je Ajas pogodio grlati bojnik
                              Ahejskim lađam pri kraju, drugare kad sam mu smico?
         250                  Kamenom pogodi mene, žestine, junaštva me liši.
                              Držo sam već, da ću ja Aidov dom i mrtvace
                              Danajske ugledati, jer dušu sam izdiso dragu.
                                 Njemu branitelj gospod Apolon odgovori na to:
                              "Daj uslobodi se sad, pomoćnika evo Kronion
         255                  S Idske ti gore posla, da brani te uza te stojeć,
                              Feba ti šalje Zeus Apolona sa zlatnim mačem,
                              Koji otprije branim i tebe i strmeni Ilij.
                              Nego sad konjicima  dovikni mnogima svojim,
                                                 7
                              K prostranim brodovima nek konje pognaju brze,
         260                  A ja ću naprvo ići i konjima put ću uravnit
                              Sav i okrenuti tada junake ahejske u b'jeg."
                                 Reče i zadahne snagom pastira narodnog veljom.
                              Kao što postalac konj nazobav se uz jasle ječma
                              Rastrgnut znade oglavnik i topoćuć poljem odletjet,
         265                  Naviko da se u r'jeci ljepotekoj kupa, pa gizdav
                              Glavu visoko drži, i njemu na obje strane
                              Griva niz grebene pada, ljepote i ponosa pun je,
                              Brzo na obična mjesta i na pašu noge ga nose:
                              Tako i Hektor noge i koljena okrene brza
         270                  Konjike potičuć u boj, kad čuje r'ječi božanske.
                              Kao kad divlju kozu il' jelena kada rogova
                              Lovački gone psi i seljaci, što na polju žive,
                              A zv'jer visoka hrid il' sjenovita sakriva šuma,
                              Nije suđeno onim, ulovit da bi je mogli;
         275                  A tad dugogrivi lav se na ciktanje njihno na putu
                              Stvori i lovce brzo razagna lovine željne:
                              Tako su hrpimice Argejci jednako išli
                              Naprijed mačevima i kopljima dvoreznim boduć;
                              Al' kad Hektora spaze gdje dolazi među junake,
         280                  Svi se poboje, i na tle iz grudi srce im padne.














               7  258. "konjici" se ovdje misle u smislu koji je rečen u bilješci 11. pjev., st. 51-52.


                                                                                                       240
   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245