Page 263 - Ilijada
P. 263

Homer: Ilijada



                              Makar koliko htjeli, već klaše ih on u sredini
                              Među lađama tad, među r'jekom i visokim zidom,
                                                                               22
                              Klaše ih nasrćuć na njih i osveti mnoge junake.
                              Pronoja prvoga kopljem Patroklo pogodi sjajnim,
         400                  Uz štit u prsi gole i koljena razglobi njemu;
                              Sruši se, stane ga jek, a Patroklo tad se zaleti
                              Na sina Enopova, na Testora, koji se bio
                              U kola glatka svoja šćućurio, jer mu se pamet
                              Pomjeri, spadnu mu uzde iz ruku; njega Patroklo
         405                  U čeljust desnu kopljem probode i prebije zube,
                              S kolnog ga oboda s kopljem povuče ko čovjek, što sjedi
                              Gdjegod na visokoj hridi i iz mora živahnu ribu
                              Napolje vadi na koncu i na kuci mjedenoj sjajnoj.
                              Tako Patroklo njega - već z'jevo je - na sjajnom koplju
         410                  Potegne te ga baci na usta, i ovome život
                              Ode, kad pade; a zatim Erilaja zgodi Patroklo
                              Kamenom usred glave, kad na njeg poletio bješe;
                                                                             23
                              Glava mu nadvoje puče pođ kacigom teškom i na tle
                              Ničke on pade, te smrt dušogubna obaspe njega.
         415                  Od Patrokla još pade Amfoter, Erimas, Epalt,
                              Ehij, Damastorov sin Tlepolem, i zatijem Piris,
                              Ifej, Evip i Argejev sin još pade Polimel,
                              Jednoga za drugim on s mnogohranom sastavi zemljom.



                                             C. Boj u ravnici. 419-689.




                                     a. Patroklo ubija Sarpedona. 419-568.


                              A kad Sarpedon vidi gdje drugove, koji na sebi
         420                  Ne pašu košulje, ubi Patroklo, Menetijev sinak,
                              Likijce koreći svoje ovako im vikati stane:
                              "Sram vas, Likijci, bilo! kud nagnuste? brzi l' ste sada!
                              Ja ću se sada sukobit s junakom onim, da znadem,
                              Koji je ovdje silovit, Trojancima učini mnogo
         425                  Zla, jer koljena on junacima razglobi mnogim."
                                 Rekavši tako s kola u oružju na zemlju skoči.
                              A kad Sarpedona vidi Patroklo, iz kola skoči.
                              Kao jastrebi kad se krivonokti, kukastih kljuna
                              Bore na kakovoj st'jeni visokoj vrišteći vrlo:
         430                  Jedan na drugog tako zalete se vičući oni.


               22  397. Stih je taj nejasan; ne zna se koja se rijeka misli, da li Simois ili Skamandar; isto se tako ne zna
               koji se zid misli, da li zid oko Troje ili ahejski bedem. Drži se da je taj stih poslije umetnut.
               23  412. "kad na njeg poletio bješe", tj. Erilaj na Patrokla.


                                                                                                       263
   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268