Page 268 - Ilijada
P. 268

Homer: Ilijada



                              Sruši se, stane ga jek. Ahejce osvoji grozna
         600                  Tuga, kad mrtav pade junačina; vrlo Trojanci
                              Veseli budu, navrve do Glauka, ali Ahejci
                              Ne smetnu s uma junaštvo, već junački pođu u sukob.
                              Čovjeka oružana Trojanca ubi Merion,
                              Ubi Laogona smjelog. Onetor mu bijaše otac,
         605                  Svećenik Idskoga Zeusa, a narod ga štovo ko boga.
                              Pod čeljust, pod uho njega kad pogodi onaj, izleti
                              Brzo iz njega duša, i mrska ga obuzme tmina;
                              A na Meriona onda, što bijaše štitom sakriven,
                              Koplje mjedeno baci Eneja pogodit ga misleć,
         610                  Ali pogledav napr'jed umače koplju Merion,
                              Jer se naprijed sagne, a dugačko koplje se ostrag
                              U tle zabode, i rt kopljani zadršće odmah,
                              Onda ustavi Ares siloviti polet od koplja.
                              Tako Enejina koplja oštrice u zemlju zađe
         615                  Zavitlano, kad zalud izleti iz žilave ruke.
                              Tad se Eneja u duši rasrdiv progovori ovo:
                              "Da sam, Merione, tebe pogodio, ako i jesi
                              Plesač, al' moje bi koplje umirilo za vazda tebe!"
                                                                            32
                                 Njemu kopljanik slavni Merion besjedu reče:
         620                  "Teško je tebi, Eneja, iako si snažan, ugasit
                              Svima ljudima život, tko braneć se dođe u susret
                              Tebi, al' smrtno si i ti čeljade! Oštro'rtim kopljem
                              Da ja pogodim tebe po sr'jedi, ako i jesi
                              Jak i u svoje se ruke pouzdavaš, slavu bi meni
         625                  Steko, a dušu bi dao dičnokonjiku Aidu".
                                 Reče, a njega sin Menetijev ukori hrabri:
                              "Što to govoriš ti, Merione junače dobri?
                              Neće, dragiću moj, od riječi pogrdnih Trojci
                              Ostavit mrtvog, već prije će kog da dočeka zemlja
                                                                              33
         630                  Rata je uspjeh u ruku, a r'ječi jest u vijeću.
                              Zato ti graditi r'ječi ne valja, nego se borit!
                                 Tako rekavši pođe, a za njim bogoliki junak.
                              Kako u planinskom dolu drvosječa veliki klopot
                              Stoji i glas se čuje daleko, tako po zemlji
         635                  Tad širokostaznoj lupa od njihovih štitova nasta
                              Načinjenih dobro, od oružja također njihna,
                              Kako se mačima ondje i kopljima dvoreznim biše.
                              Tad ni dobro tko vidi, Sarpedona poznao ne bi,
                              Jer je strelama sav i prašinom bio i kivlju
         640                  Obasut sve od glave odozgo pa do nogu dolje.
                              Oko mrtvaca se ondje neprestano vrzahu oni,

               32  617-618. "ako i jesi plesač", to kaže Eneja ironički Merionu koji je bio Krećanin (vidi 2. pjev., st. 651.),
               a na Kreti bijaše u običaju nekakav ples s oružjem. Eneja hoće dakle da kaže: da sam te pogodio, ne bi
               ti više plesanje bilo na pameti.
               33  629. "prije će kog da dočeka zemlja", tj. duša koga od nas otići će u podzemni svijet.


                                                                                                       268
   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273