Page 316 - Ilijada
P. 316

Homer: Ilijada



         195                  Divnom Ahileju dati obrekli, nek žene dovedu;
                              A vepra neka mi brzo u ahejskoj širokoj vojsci
                              Spremi Taltibij, da žrtva i Suncu  bude i Zeusu."
                                                             9
                                 Njemu besjedu ovu Ahilej brzonogi reče:
                              "O Agamemnone kralju, o Atrejev preslavni sine,
         200                  U drugo valja vrijeme oko toga trudit se više,
                              Kada počinak kakav od ljutoga nastane boja,
                              Kada već ne bude bijes toliki u grudima mojim,
                              Gdje sad ubifi leže junaci, koje je Hektor,
                              Prijamov sin, poubijo, zadobivši od Zeusa slavu,
         205                  A vi sad hoćete, vojska da jede! A ja bih reko,
                              Natašte neka i gladni u borbu s Trojancima sada
                              Sinovi ahejski pođu; a kada utone sunce,
                              Ruglo kad osvetimo, nek gotove večeru velju.
                              Meni u grlo jelo i piće nikako ne bi
         210                  Moglo slatko unići, dok god mi prijatelj mrtvi
                              Oštrom mjeđu proboden u mojemu leži čadoru;
                              K vratma je okrenut on, a drugari okolo njega
                              Ridaju. Zato mi to na misli nije, već meni
                                                                      10
                              Krv je na misli i rat i ljudsko stenjanje teško."
         215                     Odgovarajuć njemu Odisej dosjetljivi reče:
                              "Ahejče jakošću prvi, Ahileju, Pelejev sine,
                              Ne malo ti si jači od mene, ti si na koplju
                              Bolji, al' tebe bih ja nadvisio pameću mnogo,
                              Jerbo se prije rodih od tebe i više znadem;
         220                  Zato besjede moje nek tvoje posluša srce,
                              Brzo se pokolja strašnog u ljudi zasiti srce,
                              Mjed kad oštra prospe po zemlji i previše slame.
                              Ali je premalo ploda, kad mjerila okrene svoja
                                                                           11
                              Premudri otac Zeus, rukovač ljudskoga rata.
         225                  Ne treba ahejski sinci mrtvaca postom da žale,
                              Jer dan svaki mnogo i odviše pada junaka;
                              Kako bi onda tko i odahnuo kada od truda!
                              Zato onoga valja sahraniti, koji je mrtav.
                              Tvrda budimo srca u jednom ga oplakav danu;
         230                  Koji su od rata pak od groznoga ostali jošte,
                              Na jelo neka misle i piće, da se još jače
                              Boriti možemo živo neprestano s ljutim dušmanma
                              Tijelo u tvrdu mjed obukavši. Druge nek nitko
                              Ne čeka zapov'jedi u vojsci ostajuć ovdje,
         235                  Jer kod argejskih lađa tko ostane, zapov'jed ta će


               9  197. "žrtva Suncu", Agamemnon hoće da se zakune Suncem jer ono sve vidi i sve zna; vidi 3. pjev.,
               st. 277.
               10  213-247. To su darovi koji su već navedeni u 9. pjev., st. 122. i dalje.
               11  222-223. Pod slamom se ovdje misle u boju pobiti junaci; - "ali je premalo ploda", tj. uspjeh krvave
               borbe može biti vrlo neznatan; - "kad mjerila okrene" Zeus, tj. u njegovim je rukama odluka; vidi o
               Zeusovim mjerilima u 8. pjev., st. 68-72.


                                                                                                       316
   311   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321