Page 321 - Ilijada
P. 321

Homer: Ilijada



                              Opremljen oružjem sjajuć ko sunce bog Hiperion.
                              Strašno poviče on na očeva obadva konja:
                                                                          18
         400                  "O vi Balije, Ksante, Podargina slavna o djeco,
                              Drukčije gledajte sad upravljača zdrava dovesti
                              Natrag u danajsku vojsku, kad borbe već budemo siti;
                              Mrtva ga nemojte pustit u boju ko i Patrokla."
                                 A Ksant, brzonogi konj, ispod jarma odgovori njemu
         405                  I glavu obori svoju; i c'jela se njegova griva
                              Spusti sa jastučića niz jaram i dosegne zemlju;
                              Glas mu je čovječji dala bjeloruka boginja Hera:
                              "Mi ćemo spasti tebe, Ahileju silni, još sada,
                              Al' ti je propasti dan već blizu. A krivi ti n'jesmo
         410                  Mi, nego veliki bog i silovita s njime sudbina.
                              Poradi nemara našeg i sporosti naše nijesu
                              Skinuli oružje sjajno sa pleći Patroklu Trojanci,
                              Nego ga prejaki bog, kog Leta ljepokosa rodi,
                                                                          19
                              Među rtnicima ubi i slavu Hektoru dade.
         415                  Mi bismo trčali oba ko popuh Zefira-vjetra,
                              Koga najbržeg vele od sviju, al' samom je tebi
                              Suđeno, da te bog i junak savladaju moćno."
                                                                         20
                                 Kad to izrekne konj, Erinije ustave glas mu.
                                                                          21
                              Njemu ozlovoljen vrlo Ahilej brzonogi reče:
         420                  "Što mi proričeš smrt, o Ksante? Nije ti sila;
                              I sam znadem  ti ja, da ovdje poginut imam
                                            22
                              Od milog oca daleko i majke, ali ti prestat
                              Neću, sve dok se po boju ne nagnam Trojaca dosta."
                                 Tad kopitonoge konje med prvima upravi vičuć.



















               18  400. O Podargi vidi 16. pjev., st. 150-151.
               19  413. To je bog Apolon; vidi 1. pjev., st. 36.
               20  404-417. Ovo je jedino mjesto u Homera gdje konj govori; u našoj narodnoj epici ima dosta takvih
               primjera, a ima ih i u velikoruskoj; vidi u T. Maretića, Naša narodna epika, str. 64-66. Stih 407. bit će
               poslije umetnut jer se ne može razabrati zašto bi baš Hera dala konju dar govora i s kojom je namje-
               rom to učinila.
               21  418. "Erinije ustave glas mu", da ne otkriva dalje budućnost, a i da uopće dalje ne govori jer je nep-
               rirodno da konj govori.
               22  421. "i sam znadem", tj. od matere Tetide; vidi 1. pjev., st. 416-417. i 18. pjev., st. 95-96.


                                                                                                       321
   316   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326