Page 317 - Ilijada

Homer: Ilijada

Njemu don'jeti zlo; već skupno naval'mo i s Trojci
Mi se konjokrotama u boju nađimo ljutom."

C. Svađa uklonjena. 238-281.

Reče - i naočitoga povede Nestora sine,
Megesa, Fileju sina, Meriona, Toasa ktome,
240 A i Melanipa još, Likomeda, Krionu sina.
Ti Agamemnonu odu u čador Atreju sinu.
Ono pak, kako rečeno bi, i svrši se odmah:
Tronoga obećanih iznesu sedam iznutra,
Dvadeset sjajnih kotala iznesu i dvanaest konja
245 Brzo izvedu i žena u poslima divnima vještih
Sedam, a Briseja kćer ljepoobraznu osmu izvedu.
Zlatnih talenata Odisej deset potegnuv
Naprvo pođe, a za njim i ostali ahejski momci
Darove noseć i metnu u skupštini njih u sredini.
250 Tad Agamemnon se digne; Taltibije nalični bogu
Glasom stane uz kralja držeći u rukama vepra.
12
A sin Atrejev nož povuče od boka onda,
Koji mu višaše vazda uz velike korice mača;
Vepru odreže dlake i podigne ruke spram Zeusa
255 Moleć se, a svi Argejci na svojem sjeđahu mjestu
Šuteći, kako i valja, te slušahu svojega kralja.
I on pomoliv se reče u široko gledajuć nebo:
"Najvišeg, najboljeg boga od sviju tako mi Zeusa,
Tako mi sunca i zemlje, Erinija mi, pod zemljom
260 Što se osvećuju ljudma, kad koji se krivo zakune,
Nikada Brisejevu ne taknuh rukama kćerku,
Niti sam tražio nju obljubiti niti što drugo,
Nikada ja je nijesam ni dirnuo u svom čadoru.
Ako se krivo zakunem, tad neka mi bogovi dadu
265 Nevolja mnogo, toliko, koliko i krivokletniku."
Reče i vepru vrat presiječe nemilom mjeđu,
Onda zavrtjevši vepra Taltibij u bezdanu morsku
Baci ga ribam za hranu. Med Danajci, koji se rado
13
Bore, tad usta Ahilej i ovu im besjedu reče:
270 "Zeuse oj oče, Grehotom obuzimaš velikom ljude!
Ne bi Atrejev sin u grudima mojega srca
Tako uzbunio jako, preko volje moje tvrdoglav
Djevojku odveo ne bi, - al' Zeusova negdje je volja
Bila, da Ahejaca množina izgine jadno.
275 A sad ručati pođ'te, tad boj ćemo zavrći ljuti."

12 250-251. "nalični bogu glasom", tj. imao je glas krepak i ugodan.
13 267-268. Zašto Taltibije to čini, razabira se iz bilješke 3. pjev., st. 310.

317