Page 54 - Ilijada
P. 54

Homer: Ilijada








                              ČETVRTO PJEVANJE






                                                   (22. dan. Nastavak)
                                       Vjera se lomi. Agamemnon pregleda vojsku.



                                              8. Kršenje vjere. 1-219.




                                 A. Bogovi odlučuju da se Troja razori. 1-72.

                                 Bogovi sjede svi u vijeću sada kod Zeusa
                              Na zlaćenom na podu, a Heba gospođa nektar
                              Besmrtnim bozima toči, te jedan nazdravlja drugom
                              Zlatnim kondirima oni i na grad trojanski glede.
           5                  Odmah Kronov sin podbadati započne Heru
                              R'ječima bodljikavim i prozbori šibajuć na nju:
                              "Dvije pomoćnice dobre od boginja ima Menelaj,
                                                                             1
                              On Alalkomenku  ima Atenu i Argejku Heru,
                                               2
                              Nego daleko sjede i srce naslađuju samim
          10                  Gledanjem, ali mila nasmješljivka sveđ Afrodita
                              Parisu u pomoć ide i odvraća Kere od njega:
                              I sad je spasla njega, kad mišljaše poginut veće;
                              Ali je Aresu mili Menelaje pobjednik osto.
                              Nego mislimo dajmo, što l' sad se ima učinit,
          15                  Hoćemo l' ljuti rat i pokolj dizati strašni,
                              Il' ćemo ljubav vrći med Trojce i med Argejce.
                              Ako je svima milo u duši i svima vam drago, -
                                                                           3
                              Pa nek Prijama grad gospodara ostane čitav,
                              Argejku Helenu pak Menelaje neka odvede."
          20                     Reče, i mrmljaše na to Atena, a s njome i Hera,
                              Obje sjeđahu blizu i Trojcima radiše o zlu.
                              Boginja ništa ne reče Atena, već ostane šuteć

               1  7-9. ironija: lijepe pomoćnice, koje mirno sjede i gledaju i ne pomažu svojim Ahejcima, a Afrodita
               svoje miljenike drukčije brani!
               2  8. "Alalkomenka" zove pjesnik boginju Atenu po gradu Alalkomeni u Beotiji (gdje su je valjada oso-
               bito častili).
               3  17-19. Zeus ne misli ozbiljno što tu kaže jer je on tvrdo odlučio Ahileju pribaviti zadovoljštinu (vidi
               u 1. pjev., st. 523-530. i na početku 2. pjev.); a to ne može drukčije biti nego ako se boj među Ahejcima
               i Trojancima nastavi. Zeus samo hoće da Heru draži zbog njezine velike mržnje na Trojance.


                                                                                                       54
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59