Page 130 - Odiseja

Homer: Odiseja

Ali kada se vratiš, naplatit ćeš násilja njihna,
I pošto redom prosce u domu pobiješ svome
120 Ili na pr'jevaru sve il' oštrom bjelòdano mjeđu,
Onda sa zgodnim veslom u ruci na put zaputi,
Dokle ne dođeš tamo, gdje ne znaju za more ljudi,
Koji ne sole jela i slano ne jedu ništa,
Kojima jošte lađe rumèngrudē poznate nisu,
125 A ni za zgodna vesla ne znadu, za krila lađènā.
Očit ću reći ti znak i njèga zaboravit nećeš:
Kada ti drugi dođe u susret putnik i rekne
Tebi, na svojemu b'jelom da ramenu vijaču nosiš,
U zemlju zgodno veslo zatakni onda i zatim
130 Gospodu daj Posidónu zakòlji klanicu krasnu,
4
Žrtvuj mu bika i ovna i nerasta žrtvuj mu i tad
Kući se vrati tî, hekatòmbe svete prikaži
Bozima besmrtnima, vladarima širokog neba,
Svima po redu prikáži. A izvan mora će tebi
135 Doći smrt, al' blaga će bit i ubit će tebe,
Kada te lijepa starost već svlada, a okolo tebe
Ljudi će živjeti sretno. Od mène ti istine eto.««
Tako mi reče, a jâ mu ovàkō odgòvorīm na to:
»»Tako, Tirésija, negdje odrediše bogovi meni;
140 Nego mi sada kazuj i reci mi istinu pravu.
Ovdje vidim i dûšu preminule matere moje,
Blizu krvi sjedi i šuti te svojega sina
Neće ni pogledati ni riječ mu kazati koju.
Reci, gospode, mene prepòznala kako bi ona?««
145 Tako mu rečem, a ôn mi ovako odgovori na to:
»»Lako ću reći ti riječ i tvoje ću srce navratit:
Kojega gȍd od mrtvácā preminulih pripustiš krvi
Ovamo bliže da stupi, govorit će istinu pravu;
Kojem pak ukratiš to, udaljit će ti se opet.««
150 Tako odgovori meni Tirèsijē gospoda duša
Ì odē zatim k Aídu izrèkāv mi suđenje božje.

C. Antiklija. 152—224.

A ja ostanem ondje i počekam, dokle mi mati
Ne dođe, crne se krvi ne napoji. Tada me pozna,
Stane je jauk, i ove progovori krilate r'ječi:
155 »»U mrak, sine moj, i u tamu kako si došo
Živ budúći? ta žîvīm strahota je gledati ovo,
Jer su strašne rijeke u sr'jedi i veliki vali.
Najprije tu je Okèan, što nije ga moguće pješke
Prijeć, već ako tko brodi u dobro građenoj lađi.
160 Amo li dolaziš sada od Troje, pošto si dugo

4
131. Posidonu se obično žrtvuju bikovi, ali Odisej mora ovdje srdžbu povrijeđena boga ublažiti osobitom,
dotada neuobičajenom žrtvom i širenjem njegova kulta u dalekoj i nepoznatoj zemlji okajati svoj grijeh.
Žrtvu koja se sastoji od bika, ovna i nerasta nazvali su kasnije Rimljani poznatim imenom suovetaurilia.

130